Možda će kiša sutra.Da li će uvjek da pada, to stvarno ne bih znala da vam kažem.Pokušajte ne sakrivati glavu pod kišobran kada pada.Uživajte u svakom dodiru s emocijama.Jednom će vam ih ponestati, baš kao meni.Zato ne prilazim ljudima, ne dovodim se u situaciju da povrijeđujem druge.Ne volim dodire, bar ne tuđe, čine se previše halapljivim, pohlepnim.Voljela sam tvoj dodir jednom.Voljeti cu ga i sutra.I svaki dan i mjesec poslije toga pa čak i godinma ću da ga volim.Iako te nisam dodirnula mjesecima.Ti mi i dalje diraš dušu, ali kao da svaki dodir boli svakim danom sve više.Mislim da od moje tuge mogu da izgradim carstva.Mjesto gdje bi svi tužni ljudi pošli.Ne znam gdje mi je dom, mislim da ga nemam, pretvarala sam ljude u svoje domove, zato sam i završila ovako.Da li će kiša prestati?Pada godinama.Nikad mi ni jedna kiša nije bila hladnija.Imam osjećaj da umjesto krvi imam led unutar sebe.Možete li to zamisliti, led kako teče?Osjećam tu hladnoću u svakom milimetru svog tijela.Kako preživjeti?Možda ako obrglim sebe jako svojim rukama, ovo sve prođe.Možda.
Večeras vam se javlja djevojčica koja i nije tako srećna.Ali možda ti mali ljudi u vama jesu. :))
ESTÁS LEYENDO
Gospođica Zima i Gospodin Ljeto!
De TodoOvo je moja duša na ''papiru''.Stavila sam je pod random jer stvarno ne mogu da je stavim pod neku kategoriju. Poglavlja ću objavljivati kad stignem i kad budem imala inspiracije .Uživajte :) U ovu knjigu ću unijeti svu svoju ljubav i dušu .S obziro...
