Živim u nekom konstantnom strahu niti sama znam od čega ali znam od koga, od same sebe.Palim mostove na kojima stojim samo da bih mogla da gledam kako sve gori.Uvjek sa sobom vodim unutarnje ratove.Kada bih počela da vam pričam o porazima i koliko su me koštali, počeli bi krv da pljujete.Valjda je to normala kada imate genetske traume.Imam neki osjećaj da ću da prolupam.Znate ono kako sve vam je mutno i ne vidite cilj iako uporno pokušavate da dođete do njega.Upoznala sam sebe u najtanje slojeve, vrlo dobro znam koliko su odvratni a koliko dobri. Ne volim da se osjećam nago pred drugima.Spolja izgledam tako lijepa i nježna a iznutra toliko truhla i ružna.Gdje god da pobjegnem od sebe vidim svoj lik kako mi govori da sam kriva.Očekujem i želim više, jer znam da mogu. Čuvaj se mraka može lako da te progutati, jer ta tama u tebi može i da raste a može i da nestane.Osjećam bes kako kipti jer nije mi problem napraviti konflikt. Ovo mesto je prokletstvo zato palim odavde.
ESTÁS LEYENDO
Gospođica Zima i Gospodin Ljeto!
De TodoOvo je moja duša na ''papiru''.Stavila sam je pod random jer stvarno ne mogu da je stavim pod neku kategoriju. Poglavlja ću objavljivati kad stignem i kad budem imala inspiracije .Uživajte :) U ovu knjigu ću unijeti svu svoju ljubav i dušu .S obziro...
