Nakon toliko godina osjetih očev zagrljaj ali mi je toliko nepoznat, tako mi je stran, da ne znam kako da se nosim s time.Ne mogu da zacijelim od tih svih silnih rana, pa sam samo zalijepila flaster preko svega, mada nadam se da ću nekad u životu znati da se nosim s time.Kažu vrijeme liječi sve, ne bih se složila s time, koliko vremena je prošlo da nisam razgovarala s njime, koliko već vremena želim njegov zagrljaj, utjehu, zaštitu.Sve su to snovi koje sanjam već dugo vremena.A budim se u drugačijoj realnosti.Nakon četiri godine progovorih s njime, ali ne osjetim tu toplinu samo mogu da osjetim razdaljinu i hladnoću koju mi pruža.Dugo vremena razmišljam kako na najbolji način da zaštitim sebe ali ne mogu ta djevojčica je toliko propatila toliko toga prećutala da sada ne zna kako da zadrži išta u sebi i možda je to problem sam po sebi ali ja ne znam drugačije ne umijem da razdvojim emocije i da artikulišem um. Tuga me na neki način proždire do same srži ali moram jednom da ustanem na svoje noge. Možda je malo glupo razgolitit svoje srce ovako da ga svi vide, ali kunem se da se jedino ovako osjećam manje ranjenom.Sve je vjerovatno onako kako mora da bude, ne mogu da se žalim krenula sam da gledam naprijed.Naučila sam da se oslonim na svoje rane da živim sa njima jer one su dio moje duše. Slagala bih kada bih rekla da nisam mukotrpno razmišljala i gušila se u vlasititim emocijama da budem ovo što jesam danas.Potapšaću se po leđima i reći samoj sebi bravo djevojčice jer uradila si sjajan posao sa sobom.
ESTÁS LEYENDO
Gospođica Zima i Gospodin Ljeto!
De TodoOvo je moja duša na ''papiru''.Stavila sam je pod random jer stvarno ne mogu da je stavim pod neku kategoriju. Poglavlja ću objavljivati kad stignem i kad budem imala inspiracije .Uživajte :) U ovu knjigu ću unijeti svu svoju ljubav i dušu .S obziro...
