Teško je pronaći svoj dom, a još teže sačuvati ga.I ja ću uvjek nekako željeti da imam dom od kojeg neću morati otići.Ti nisi bio moj dom a tako sam željela da budeš.Ali to će samo i ostati želja, puštam te jer moram sada voljeti sebe.Dugo sam putovala ili bar mi se činilo kao vječnost.Mada dosta mi je i toga da sebe ne volim zbog akcija i postupaka drugih.Ne postoji ono što će da me zaustavi jednom kada zavolim sebe.Jer treba sebe voljeti više nego bilo koga drugog, a i nije tako strašno ako ne pronađeš dom.Nije tako strašno ostati sam sa sobom samo trebaš biti spreman da vodiš malo usamljeniji život od drugih.I to ima neku svoju prednost.Tako ponekad zanesem se u razmišljanju kao da sam došla do kraja ove etape.Imam još mnogo toga ispred sebe? Zar ne? Ne razumijem kako jedna ovako mlada osoba može da se osjeća tako zatočeno ali ipak mi je nekako jasno jer um je naš sopstveni zatvor i od toga se ne može pobjeći.Nekako kao da posljednih dana gubim dah, a taman sam ga uhvatila i udahnula punim plućima.Možda vjerovatno nije bio moja sudbina bezobzira na to što sam željela da bude.Ali nekako uvjek ću željeti dom.
VOUS LISEZ
Gospođica Zima i Gospodin Ljeto!
AléatoireOvo je moja duša na ''papiru''.Stavila sam je pod random jer stvarno ne mogu da je stavim pod neku kategoriju. Poglavlja ću objavljivati kad stignem i kad budem imala inspiracije .Uživajte :) U ovu knjigu ću unijeti svu svoju ljubav i dušu .S obziro...
