Gospođica Zima i Gospodin Ljeto!

24.Bol

Znate onaj osjećaj koji kad u grudima zaboli,kao kad vas trnci prožimaju dužinom kičmene moždine.U posljednje vrijeme imam taj osjećaj.Kao da se gušim, ne mogu da udahnem to nešto što se zove život.Padala sam dugo i nevjerovatnom dužinom kao da je beskonačan pad.Ne znam kako i zašto i kad sam izgubila sebe.Pokušavam da nađem smisao u ovom životu, mada kao da nisam bila stvorena za ova svijet.Kada upoznate nekog mislite da, to je to.Ali često mi ljudi dokazuju upravo suprotno.Izgubila sam vjerovanje u sve, ne mislim da ću tu neku vjeru i da vratim.Postala sam ono što nisam željela, samo prazna olupina onog šta sam nekada bila.Tako bih voljela da mogu da vam dočaram ova osjećanja i prazninu koja me vuče k sebi.Jednom neko mora doći da ostane ali sve više i više prestajem da vjerujem u to.Površnost koja vlada  ovim vremenom čini mi se da ide u nedogled.Gdje je početak a gdje kraj ne bi vam znala reći.Izgubljena u vremenu i prostoru,tražim nešto što će biti kraj mene.Često razmišljam o smrti, to je novi početak kojeg se plašim.Trebala bi nešto da promjenim, stalno sam uporna da balansiram loše i dobro.Kao da sam u začaranom krugu iz kojeg ne mogu  pobjeći.Zaglavljena sam u labirintu u kojem vidim ta neka riješenja ponekad dva ili tri ali nikad ono koje će mi pomoći da pobjegnem.Zima nikad nije bila hladnija,nikada nisam bila ovako ranjena.Niko nikad nije ranio moju dušu ovako,kao što si ti.Osjećam zimu svuda, prožima se dužinom moga tijela.Ta prokleta zima.Kada će mi moje ljeto opet doći.Mrzim zimu.Mrzim to što sam tako prokleto hladna.Gdje je nestala ona vesela djevojčica?Gdje si malena.Gdje li si se to sakrila, pa ne mogu da te nađem.Kako su te samo preplašili.Volim te,iako nisi tu.Čekam te.Čeznem za tobom.Priželjkujem dan kada ćeš opet mi doći.Ti si moje ljeto.A ja tvoja vječna zima.