BROKEN HEART ✔

14. Prošla je...

"Daleko moje...

Blizino nečija...

Opet pakujem misli u kovertu čežnje, koju ti neću poslati.

Daleko moje...

Blizino nečija...

Nikad ti nisam zbogom izgovorila.

Nikad se nisam s tobom oprostila."

Prošla je godina dana.

Prošlo je dvanaest mjeseci.

Prošlo je 365 dana.

Da, sve je to prošlo... ali...

Bol je ostala.

Praznina je ostala.

Tuga je ostala.

Netko je jednom rekao da smrt nije najveći gubitak u životu.
Najveći gubitak je ono što umire u nama dok još živimo.

Zbog toga živim.
Živim i dišem kako znam i kako mogu.
On me je tražio to.
Skupila sam komadiće svoga srca i pokušavam da ih sastavim, jer dok živim ja, živjeti će i on.
On neće biti gubitak u meni.

Život me je stavio na ovaj put i za drugi put ne znam. Hodat ću njim dok u meni je on.
Treba tako, to je moj zadatak i moja svrha trenutna.
Nemam prava da pitam je li pravedna, moja je.

Shvatila sam da život nije igra gdje postoje pobjede i porazi, toga nema. Postoje samo promjene života.
Promjene koje su se dogodile i promjene koje će se dogoditi.

Ne znam jesam li spremna na promjene koje će se dogoditi, ali u ovom trenu ponosno kažem
Navali živote, pičko jedna!

Pronašla sam jedno svoje skrovito mjesto koje se zove Onako. To je mjesto gdje se skrivam kada me ljudi pitaju kako si?
Ne znam što žele.

Zašto me to pitaju?

Što žele da im kažem?

Ne sviđaju mi se ljudi u ovom gradu, ne sviđaju mi se mjesta u ovom gradu.
Guše me.

Guše me njihovi pogledi.
Guše me njihove riječi.
Guše me njihovi dodiri.

Stoga sam donijela odluku da je vrijeme da zaista krenem, da krenem dalje, negdje, jer ovdje ja više ne pripadam.
Ne bježim, samo odlazim.

...

Prošlo je tri mjeseca.

Prošlo je 90 dana.

Da, sve to je prošlo...ali...

Ožiljci su ostali.

Demoni su ostali.

Kažu ljudi da ne dopustiš demonima da uđu, ali kad sam sama, pojave se sami od sebe.
Oni se hrane tugom, bijesom, strahom i ne igraju po pravilima.

Bori se jače, ne odustaj tako lako, neće biti teško, kažu, ali ne vide borbu u meni.

Zbog toga nekad spustim glavu i pomolim se.
Molim svoja dva anđela da mi pomognu, da čuju moju molitvu, da uzmu moju bol i strah.
Ovu borbu ne želim izgubiti.

Ne želim više vidjeti lice moje Sofiie kao onog trenutka dok sam žiletom potezala novi rez.
Novi rez na mojoj koži je slabio tugu i strah u meni.

Što želite da vam kažem?

Žao mi je što to radim?
Ne znam.

Želim li to još uvijek raditi?
Opet, ne znam.