BROKEN HEART ✔

12. BROKEN HEART

Jesen će izblijediti tvoj fantastični život i nestat će, uvenut će tvoji snovi, želje...
Rasuti će se poput žutog lišća s drveća a vjetar će ih odnijeti.

Gledam u tu ružu, u tu jesensku ružu.
Tako vam je u životu, trnje dobivaju oni koji ostaju, koji su živi a ruže dobivaju oni koje odlaze, koji su mrtvi.

Bacim ružu.

Udarac je odjeknuo glasno, bolno.

Nisam imala glasa.

Suze su klizile niz moje lice dok je moja polovina srca bila puknuta u milijon komadića.

Nijemo sam gledala kako ga crna zemlja zahvalno prihvaća.

Nema ga.

Nema ga više.

Moj grijeh.

Moj Kyle.

Vraćam se kući gdje ću ga osjetiti, gdje ću čuti njegov glas.

......................................................

Prije tri dana

-Žao mi je Mia.... - mazila me je Sofia po kosi i ljuljala dok sam klečala na podu a moja duša je nijemo puštala krikove.

John je samo sjedio u fotelji i buljio u jednu točku.

Sofia me je obukla i odveli su me prema bolnici.
Tupo sam gledala kroz prozor.

Pred bolnicom sam zastala.
Strah me je ukopao na mjestu.

Sofia me zgrabila za ruku.

-Tu sam.... -

Udahnula sam duboko i krenula. Svaki moj korak mi je bio bolan.
Oduzimao mi je vrijeme, ono vrijeme kad sam bila sretna.

U hodniku bolnice sam ugledala svoje roditelje. Mama je plakala dok ju je moj otac grlio.
Ugledala sam liječnike i policiju.
Svi su mi oni bili smetnja, prepreka da dođem do njega.

Slijedeće što se događalo mi je ostalo u sjećanju nekako mutno i usporeno.

Policajac po imenu Edward je rekao da je on bio prvi na mjestu nesreće i pružio mi svoju vizitku ako imam nekakva pitanja.

Pitanja?

Da, imam!

Gdje je on?

Liječnik mi je brbljao o nekoj važnosti i hitnoći te mi dao nelakve papire za potpisat.

Poslije sam shvatila da sam potpisala papire da mogu uzeti njegovo srce.

Uzeti?

Njegovo srce?

Ali onda i nose polovinu moga srca, moga slomljenog srca.

Stajala sam poput prazne ljušture, ali onda sam se sjetila da sam mu danas trebala reći da sam trudna. On nosi dio mene, a sad je u meni bio dio njega.

Mama je htjela da dođem kući ali ja nisam htjela.
Stoga je Sofia krenula s menom prema domu gdje smo bili mi.

Ležale smo skupa u krevetu i gledale jedna u drugu.

Bol nije htjela izaći van, suze nisu htjele poteči.

Tako smo dočekale jutro.

Bez glasa, bez suza.

Sofia se ustala.

-Mia, idemo u kuhinju da nešto pojedemo. -

Slijedila sam je iako mi nije bilo do ničega ali nisam željela biti sama.