BROKEN HEART ✔

15. Živim

Živim.

Živim već godinu dana novu jesen , u novom gradu.
Gradu Ottawa.

Ponekad uhvatim sebe kako stojim  pred ogledalom i promatram se, promatram osobu koja gleda u mene.
Izgledam isto, ali to nisam ja.
Zvučim isto, ali to nisam ja.

Ovo je Mia koja živi.

Nisam savršena ali se trudim, dobra sam ali lažem, slomljena sam ali ne tražim pomoć, u kaosu sam ali sam ljubazna i uglavnom sam usamljena.

Nedostaje mi da osjećam, da osjećam nešto što pripada samo meni.

Misli mi polete prema mojim roditeljima. Njihova sreća je bila opipljiva dok sam ja primala diplomu prije dva mjeseca. Njihova sreća je bila vidljiva kad su me ugledali kako mi osmijeh dotiće oči dok sam pričala o svom poslu u centru.
Znam da su se vratili kući, mirni i spokojni jer njihova Mia je živila.
Strahovali su kad sam ih obavijestila da odlazim, ali nekako im je bilo lakše kad su čuli da će i Sofia se preseliti sa mnom jer je uspjela naći posao u nekakvoj firmi Cold  koja se bavila nekim high tech stvarim. Evan nas je već tamo čekao.
Naravno više se radovao Sofii.
Ali sada znam da su i moji roditelji napokon pronašli komadić mira.

A Kyle?

On je tu.

Živi sa mnom kada se smijem.

Živi sa mnom kada sam sretna.

Živi sa mnom kada vozim motor.

Onu noć prije odlaska iz Edmontona osjetila sam ga, čula sam ga i znala sam. Shvatila sam. Živim ja, živi on.
Zbog toga je moje srce sada bilo cijelo, napuknuto, ali cijelo.

Njegovu poruku i ogrlicu sam spremila na posebno mjesto.
Nije mi trebao podsjetnik na njega, jer on je bio tu kao vječni dio mene.

Znam da sam bila na dobrom putu.
Demoni su se ponekad znali tiho oglasiti, ali zasada  sam ih utišavala. Nisam bila još spremna da se s njima suočim u potpunosti.

Slušajući tužne, nesretne i bolne priče žena u centru za žrtve obiteljskog nasilja imena Hope, dalo mi je privid slike na što je čovjek spreman napraviti drugome, a isto tako koliko toga je čovjek spreman podnijeti na svojim leđima. Zbog nekih ispričanih priča zaboravljala sam bol svoje priče.
Naučila sam da postoje dvije vrste ljudi, slatki i slani.
Ljudi su poput soli i šečera. Na izgled skoro istog oblika i iste boje. Njihovu razliku ćeš tek spoznati nakon što ih probaš i iskušaš.

I tako eto mene,živim.

...

Iza najtamnijih oblaka kriju se najljepše duge... čitam natpis sa šalice iz koje se širi miris svježe kuhane kave. Nasmiješim se.

-Mi, ako ne digneš to svoje lijepo dupe i pokreneš se...kunem ti... -

Trgne me Sofia iz vlastitih misli.

-Evo, evo mama. Nema potrebe da se živciraš. Posjedit ćeš prije vremena. - skočim s kauča i krenem prema sobi se spremiti.

-Mama?! Sijede?! - uzvikne So i pljusne me po dupetu.

-Batina iz raja izašla draga! Imaš deset minuta ili odlazim bez tebe pa ćeš obući ono što ja izaberem.- prijeti se meni moja duša.

-Evo gotova sam za pet, jer ako mi budeš ti birala ne gine mi da izgledam kao kurva. - brzinski navlačim što prvo mi ruka uhvati ili oko primjeti.
I evo me, stojim i sad ja čekam nju....prekrižim ruke na prsima, podignem obrve i zviždućem.

-Što kozo? Morala sam Evanu odgovorit... -

Već slijedeće sekunde me za ruku vuče van. A meni već mrak na oči jer kreće još jedan maratonski shopping sa So.