BROKEN HEART ✔

20. Ti kažeš...

Stvarno smo dvije sjebane budale. Osmijeh mi je pobjegao ali je onda iz mene provalio smijeh, smijeh izazvan ironijom života, trenutnom situacijom, izazvan osjećajem olakšanja, jer sam prvi put ispričala nekome svoj dio priče.
Osjetila sam njegove dlanove koji su mi obujmili lice, otvorila sam oči, s rukom obrisala suze i pogledala ga. Dahnuo je gledajući me tako nježno da sam se skoro rasplakala ponovno, ali to nije bio pogled sažaljenja, bio je to pogled viših i snažnijih osjećaja.

-Moram te ovo pitat. Jesi li dobro? -
-Jesam. - sigurno sam odgovorila, sigurno nakon dugo vremena.
-Ne želim te ostaviti samu. Ideš sa mnom. Prvo idemo kod Kim, ja ću tamo provesti noć s njom, a ti ćeš ići u moj stan s Samom, Lyamom i Chrisom. Dogovoreno? -
Gledala sam te oči koje su mi pružale osjećaj doma, usne koje su šaptale sigurnost. U nemogućnosti odgovora samo sam klimnula glavom.
Držao me je za ruku tijekom vožnje, gladio i trljao mi je ruku svojim prstima. Činilo mi se pogrešnim pričati o bilo čemu u ovom trenutku, dok duša mi je bila opijena olakšanjem.
Napravio je sve kako je i rekao.

Sjedim u njegovom stanu sa tri budale, ali budale koje su postale sastavni dio mog života. Raspravljaju se je li bolje imati sposobnost čitanja misli ljudi ili predviđanja budućnosti, dok prazne sve jestivo što ima u hladnjaku. Oni kao da su ostali u pubertetu ili ih pere gadan pms koliko mogu pojesti. Smijem se skupa s njima dok slušam njihove argumente.
-Što ti misliš lipoto? -

-Ako čitaš misli, onda čitaš i nečije planove što ti je kao prozor u budućnost, stoga su te dvije sposobnosti skoro slične. -

-Jebeš mi sve ako sam ja tebe sad 'išta razumjeo. - vidim tri para očiju kako tupo gledaju u mene, pa prasnem u smijeh. Smijemo se, smijemo se jedan drugome, smijemo se da prekrijemo strah i tugu koju smo svi noćas osjetili.

Tu noć sam spavala mirno.

...

San mi je prekinula toplina.
Uz par treptaja natjerala sam svoje oči da se otvore. Ugledala sam velike i snažne ruke ovijene oko mene poput bršljana. Odmah sam pomislila na Kim i trznula se.
-Spavaj dušo. Kim je ovdje. Poslije ćemo pričati. -
Spustila sam glavu nazad na jastuk i ponovno zaspala.

...

Ovaj put me je probudilo nedostatak topline i glasovi koji su se čuli o dolje. Ustala sam, sredila i spustila se.
Kim i Danny su sjedili za stolom, pričali i jeli. On me je osjetio.
-Kim, spavalica se probudila. - Rečenica je natjerala Kim da podigne pogled, cikne, zaleti se prema meni i obuhvati me u jedan od svojih poznatih zagrljaja. Danny nas je samo promatrao.
Nismo htjeli započinjat temu sinoćnjih događaja, stoga smo Kim i ja pričale Dannyu o našim planovima za centar, ideji kako bi mogli napraviti izložbu radova naših štićenica. Naše oduševljenje je prekinulo sviranje mobitela.
-Daniel Cold. - kratko i jasno javljanje.
-Nema problema, odgovara vam danas u tri? -
Kim i ja smo stajale i gledale u njega.
-Može. Vidimo se. Doviđenja. -

Dannyevo tijelo je bilo napeto, a disanje kratko i plitko. Oluja je u njemu prijetila da bukne.
-Danas u tri idemo u policijsku postaju da vas dvije date iskaz. - Napokon je progovorio.

Kim je zgrabila moju ruku, stisnula, a ja sam stisak vratila.

-Mia, želim ti nešto reći. Želim da to i Danny čuje. I nakon toga ova tema je završena. -
Pogledom je tražila moju potvrdu, pristanak. Imala ga je.

-Hvala ti još jednom. Hvala ti što si došla po mene, što si se izborila za mene. Znaš moju životnu priču i vjeruj mi, i ti isto Danny da me ovo neće uništiti. Zahvaljujući tebi, Mia, nije uspjeo u svom naumu. Danas dajemo iskaz i s tim završavamo. Je li to jasno, oboma? -
Promatrajući Kim s ponosom samo smo oboje klimnuli glavama.
-E da, još jedna stvar. Vas dvoje prestanite nas ostale raditi budalama, jer znamo za vas. - Popraćeni njenim smijehom, ostali smo u kuhinji, gledajući za njom.