BROKEN HEART ✔

8. Jesen druga

Zašto???

......................................................
Mia

List po list, stablo po stablo...jesen je obojala grad.
Crvene, žute, narančaste i  zlatne boje su dominirale gradom.
Kiša je nekima bila suputnik a nekima protivnik u njihovim tužnim ili sretnim životima.

A meni?
Meni je bila podsjetnik.
Podsjetnik na moj samodopadni grijeh. Grijeh koji je zauzeo skoro svaki aspekt mog života a da ni sama ne znam kako se to dogodilo.
Voljela sam kad bi me ušutkivao svojim poljupcima, bezobraznim kaznama umirivao moju divljakušu a dodirima izazivao da cijelo moje biće vrišti njegovo ime. Osjećala sam strast u svojim kostima kao što krv je tekla mojim venama.

Idila?!
Nekima možda tako zvuči ali to nismo bili on i ja. Mi nismo bili par koji je spominjao riječ na LJ ili V.
Željeli smo jedan drugog, trebali smo jedan drugog a rečenica Hy baby, by je za nas pisala cijeli roman.

Ali u posljednje vrijeme sam osjetila nekakvu promjenu u Kyleu.
Često bih uhvatila njegov zamišljeni pogled prema meni nekakva sjena bi mu prešla preko lica.
Nikad mi nije dao odgovor. A ja naivna tuka mislila da uvijek jedan drugome govorimo sve iskreno bez neke zadrške.

Sebe nikad nisam smatrala naivnom osobom. Uvijek sam bila jasna i glasna u svojim razmišljanjima i željama. Bila sam iskrena.
Mislila sam da me je takvu prihvatio, da je to cijenio i da mi je vraćao istom mjerom. Puno sam ja toga mislila.
Ali misliti i srati nije isto, zar ne?

Znate onaj osjećaj da vam je toliko dobro u životu da mora iza slijedećeg ugla da vreba nekakvo sranje. Čisto da vam malo poremeti život ono da vam nije dosadno.

E pa tako dočekalo i mene moje sranje iza ugla i to šleper sranja...ma šta šleper, konvoj jebote.

................................................................

Kyle

Večeras imam sastanak s gospodinom Michelom Golding i napokon ću znati jesam li uspjeo u svom naumu otkako sam izabrao ovaj fakultet i sebi odredio cilj.
Cilj opravdava sredstvo.

Sjedim u svom stanu razvaljen na kauču a u ruci vrtim čašu brandya.
Zlatna tekučina se vrti u čaši.

Imam milijun razloga da ostvarim svoj cilj a samo jedan da odustanem od njega.  Mia.

Moja divljakuša. Moja mirna luka.
Moj anđeo i vrag. Moje sve.

Bio sam sebičan gad jer to je bilo jače od mene. Željeo sam je, trebao sam je i zbog te svoje sebičnosti sam je odlučio vezati za sebe.
Znam što osjećam prema njoj i znam što ona osjeća prema meni ali tvrdoglavo to odbija priznati. Ne smeta meni to jer mi smo jednostavno takav par ne zamaramo se puno riječima već naša djela govore puno više.
Uspjeo sam u svom planu da mi se prepusti, da mi da cijelu sebe iako joj ponekad popustim da ne uništim onaj dio nje kad vlada divljakuša, inat i ponos. Jer to je dio nje a rekao sam da je želim cijelu.

Nakon mog određenog sjebanog perioda života, kad sam upisao ovaj fakultet imao sam samo jedan cilj, postati moćan. A po mom načinu razmišljanja moć mi je davao novac. I znam da uz poznastva koja sam posjedovao i ovaj fakultet da ću doći do toga. Možda jedan mali dio mene, ali samo možda mali dio je htjeo i onom mom takvoznanom ocu pokazati kakvog sina je ostavio jer kako sam krenuo jednog dana ćemo biti konkurenti, nikako kolege.
Ubijao sam se na fakultetu od učenja pokazivajući svima svoje sposobnosti što su neki brzo primjetili pa sam tako dobio sastanak s Michelom Goldingom, poznatim američkim brokerom.

I koji kurac sada da napravim?
Nekako sam imao osjećaj da sam već donio odluku.

Istuširao sam se i sredio za sastanak. Odlučio sam se na modro odijelo, crnu košulju bez kravate, pokupio ključeve auta i uputio se na sastanak.