L.T. Kao jučer

Uvod

Živim u malenoj i skromnoj kući čiji prozori pružaju pogled prema lijepoj i maleno ulici Londona. Jesen je stigla jutros uz miris mirisnih svjeća i kiše koja nije rijetkost u Londonu. Žuti kišobran pomogao mi je da dođem do svojeg maleno automobila. Vozila sam se Londonom sve dok nisam stigla na Akademiju umjetnosti. Sjela sam u svoj red koji se kao u obiđno nalazio dalje od ploče.
Izvadila sam svoj blok za crtanje današnja tema bila je ljubav. Nisam znala što bih nacrtala no sreća mi je igrala u korist kada je profesor rekao da završimo kod kuće u miru.

Nakon nekih predavanja izašla sam iz Akademije i pošto je bilo sunčano odlučila sam prošetati Londonom.

Sjedila sam u parku no nije mi odgovaralo mjesto da dobijem inspiraciju, nastavila sam šetati i nekako sam završila u kafiću uz popodnevni čaj.

Nakon nekog vremena uputila sam se kući. Ostavila sam stvari, uzela gitaru i vratila se u park u kojem sam bila jutros.

Zapjevala sam i zasvirala gitaru bilo je opuštajuće i osjećala sam se sretno.
Sunce je za razliku od jutros bilo također vidljivo i sretno.

Nakon sat vremena počelo je pljuštati kiša trčala sam koliko me noge nose i kada sam ušla u kuću bila sam sva mokra. Stavila sam gitaru u kut kuće, bacila odjeću u pranje i otuširala se. Ostatak dana provela sam kod kuće u pidžami smišljajući što nacrtati vezano uz ljubav.

Pred večer sam dobila meil.

- Poštovana gospođice Parker shvatila sam da je vama studentima potrebno više vremena za odraditi ovaj zadatak. Stoga sam odlučila da će ovaj zadatak biti završni rad.

Lijepi pozdrav prof. White.

Divno sada bar imam vremena da shvatim što je to ljubav i da je prenesemo na platno.