#3 Poslije poljupca [✔]

9. Nove okolnosti

Neobično je ustajati u šest sati, napraviti sebi kafu tako rano i spremati doručak.

Inače bih spavala do deset zbog kasnog završetka posla, ali sada na posao moram u osam ujutro, a ne u osam navečer.

I dok sam ispijala kafu zapalila sam cigaru sjedeći na balkonu. Smišljala sam šta da obučem i o tome da li ću se moći snaći na novom poslu jer definitivno nije isto praviti koktele i slagati knjige i prodavati te iste.

Ma da je to dosta lakše-barem sam prerpostavljala to.

Išla sam se istuširati nakon doručka, a onda sam ispeglala svoju inače loknastu kosu i obukla crnu majicu na bretele i svijele hlače. Obula sam patike i izašla u 7 i 30 iz stana. Biblioteka je bila petnaest minuta udaljena od mene, tako da nisam žurila.

Ulice su čak i u ovo vrijeme bile pune, a temperatura je bila preko dvadeset stepeni već. Ovo ljeto sluti da će biti opako.

Kada sam došla do biblioteke shvatim da je to ona u koju sam neki dan podigla sebi knjigu. Ulazim unutra i zapazim istu onu smeđokosu djevojku za pultom čitajući knjigu.

Rose.

Došla sam do nje i nakašljala se privlačeći njenu pažnju. Skrenula je pogled sa knjige i uspravila se.

"Oh, ti si nova radnica?" Prepoznala me i nasmijala se, kimnula sam glavom te me uputila do drugog pulta. Tu sam trebala da unosim u računar knjige koje dolaze narudžbom, kodove za svaku knjigu, zabilježiti nove članove i zabilježiti podignute knjige i ime osobe koja je podigla. Činilo se jednostavnim, no kada pogledam oko sebe vidim na dvadeset ljudi i više, a na hiljade knjiga posloženih na policama. Možda je jednostavan, ali definitivno je i zahtjevan posao.

Sjela sam za stolicu i počela unositi kodove za knjige u računar preko spiska kojeg mi je Rose dala.

Sjedila sam sigurno dva sata za računarom kada je Rose došla do mene sa kafom u ruci.

"Ne znam da li voliš crnu, ali mislila sam da bi htjela jednu pauzu da napraviš", pogledala je u mene svojim plavim očima i nasmijala se. Uzvratila sam osmijeh i uzela kafu u ruke. Izašle smo pred biblioteku, odmah pored vrata su bile dvije stolice i stol na koje smo sjele.

Počele smo voditi razgovore, upoznavati se i mogu reći da je Rose bila jedna jako draga i ljubazna djevojka. Radi već pet godina ovdje dok vanredno studira književnost i literaturu. Veliki je ljubitelj knjiga i ima svoju kućicu kod plaže. Živjela je prema svemu sudeći jedan lijep i uredan život, bez stresa i problema, ali čini mi se da to brzo dosadi.

Nakon ispijene kafe vratila sam se na posao gdje sam završavala kodove do posljednjeg. Ostalo mi je još malo kada sam prepoznala Hunterov glas.

"Kako ide?"

"Završavam upravo", pogledam u njega i nasmijem se.

"Kad ti završava smjena?"

"Za nekih deset minuta", pogledam na sat i pomislim kad mi je brže vrijeme proletilo ovdje.

"Odveo bih te na ručak ako nemaš drugih planova", pogledam u njega ponovo i vjerovatno mi je lice izobličeno u smislu jesi-ti-ozbiljan. Nasmijao mi se slatko, pa ko onda ne bi odolio?

"Nemam planova."

"U redu, onda završi to pa da krenemo."

I to sam uradila. Kad smo izašli vani ispred nas je čekala crna zvijer na kojem sam sjela i stavila ruke oko njegovog struka. Krenuli smo niz ulice do fast fooda, naručio nam je hranu za ponijeti i otišli do plaže.

Bilo je tri sata poslije podne kada smo konačno našli jedno utočište od vrelog sunca. Kod stijena se nalazila jedna pećina sa sitnim pijeskom. Tu smo sjeli i počeli jesti. Nismo tad puno pričali, ali kada smo završili razgovor je sam od sebe tekao bez prestanka.

Negdje oko sedam sati se Hunter ustaje i pomislim da ćemo krenuti nazad što baš i nisam željela, ali umjesto toga skida svoju majicu i traperice, a ja ostanem buljiti u njega i njegovo savršeno tijelo.

"Šta ti čekaš?" Zbunjeno ga pogledam dok mi je srce ubrzalo otkucaje.

"Šta?" Gotovo piskutavim glasom ga upitam, a on se počne smijati dok me diže sa poda.

"Hoćeš ti ili ću ja?" Podiže obrve i gleda me vragolastim očima dok mu osmijeh titra na rubu usana.

"Šta hoćeš ikako?"

"Da idemo plivati, voda je sad savršena."

Ne znam da li me u tom trenutku prije poplavio val olakšanja ili nekog unutrašnjeg razočarenja, ali mi postane manje neugodna situacija i skinem odjeću sa sebe te zajedno sa njim trčim prema vodi. Počinjemo se prskati i glasno smijati, plivali smo malo dalje od plaže i kada smo stigli do granice stali smo. Bio je par centimetara udaljen od mene dok smo oboje duboko disali od prebrzog i naglog plivanja.

Kosa mu je bila mokra i kapljice su mu se spuštale niz čelo do rumenih usana. Bio je prokleto privlačan i ne mogu poreći našu međusobnu privlačnost koju imamo.

"Jesi se odmorila da se vratimo nazad?"

Kimnula sam glavom umjesto odgovora i plivali smo sada malo sporije do plaže. Kada sam osjetila čvrsto tlo pod nogama stala sam još uvijek u vodi do struka. Stao je i on tik ispred mene i gledali smo se neko vrijeme. Dočekali smo i zalazak sunca i dok su se roskaste nijanse prelijevale po horizontu do nas i stvarale takav nevjerovatan i ugodan osjećaj sve o čemu sam mogla razmišljati je to kako bih voljela da vrijeme stane.

I stalo je.

Približio mi je onoliko koliko nam naša tijela dopuštaju dok prstima sklanja moju mokru kosu sa lica. Dlanovima mi obujmi obraze i povuče me u poljubac koji me baci van vremena. Bio je dug, spor i definitivno nešto drugačije od onih koje sam od njega prije dobila. Uzvraćala sam mu istom mjerom dok sam ga obgrlila oko vrata želeći da nam tijelo postane jedno.

Izmaknuo se od mene i pogladio me po obrazu.

"Nije mi dugo ovako lijepo bilo sa nekim Doloris", kaže mi tiho u usne i nasmješi se.

"Ni meni", uzvratim osmijeh i dočekam još jedan nježni poljubac.

A/N

Opet da vam pružim ugodnost u ovakvom lijepom nastavku.

Da budem iskrena ovaj serijal mi je do sada najdraži sa Hunterom i Doloris, najljepše mi je pisati njihovu priču.

A vama? Koji od ovih tri priči iz serijala vam se najviše dopada i zašto?

Do sljedećeg čitanja 💋