#4 Poslije izazova [✔]

3. Prvo odbijanje

Sljedeće jutro sam ustala ranije zbog svojih predavanja koja su počinjala u devet. Oko sedam sam se podigla i jedva se natjerala da se sredim. Napravila sam sebi jaču kafu i pomolila se da se razbudim na predavanju, a ne da zaspim pa da me Hunter mora buditi.

Ali na moje iznenađenje kada sam došla kod parkinga Hunterovog motora nije bilo. Ni na predavanjima ga nisam vidjela i ozbiljno me to zabrinulo. Poslala sam mu jednu poruku i pitala ga zašto ga nije bilo i nastavila pratiti.

Poslije predavanja kao po običaju sam stigla kući. Ovoga puta sam došla u jedan i pojela sam nešto malo, a onda odlučila da odspavam jer mi ono nije bilo dovoljno sna. Uključila sam sebi alarm da zvoni u četiri kako bih imala vremena da se spremim.

Zaspala sam.

****

Budim se i uzimam mobitel. Pola šest.

Skočila sam sa kreveta i opsovala. Prespavala sam alarm.

Trčala sam do ormara i uzela prvu stvar pod ruke, a to su u ovom slučaju bile sive hlače i roza majica. Kosu sam svezala i odlučim se ne našminkati jer ne mogu stići. Uzimam mobitel i ključeve od auta i idem brže bolje na posao.

Stigla sam tačno u šest i kada sam ušla unutra isti momak od sinoć je stojao za kasom. Odmjerio me i ponovo vratio pogled u računar.

"Ćao", zadihano se pozdravim jer sam pretrčala. Došla sam do njega, a on je podignuo obrve.

"Nova radnica?"

"Da, nešto čudno?" Pogledam ga podignutim obrva i on brzo skrene pogled.

"Nije, odjeća ti je u prvoj polici sa desna", pogledam u desno i idem do police vadeći radnu odjeću. Tačnije, obična crna majica sa logom benzinske.

"Gdje se mogu presvući?"

"Ovdje", šokirano ga gledam, ali on me uzvraća moj pogled. Tupo gleda u monitor.

"Kako misliš da se ovdje presvučem?"

"Jednostavno, ne vidi se sa vana da se presvlačiš."

"Ti si tu", prekrižim ruke. Vidim da je prevrnuo očima i stvarno me iritirao.

"Neću se okrenuti."

"Slabo ti vjerujem", okrene se prema meni i ošamari me svojim pogledom. Pretrnem na mjestu dok skuplja obrve. Izgledao je iznerviran, a vjerujem i da jeste.

"Vidiš da radim, nemam vremena za to", unatoč njegovom izrazu lica njegov glas je sasvim smiren što me iznenađuje. Stvarno se počinjem ispitivati šta je sa tim momkom ispred mene. Ponovo mi okreće leđa i ja odpuhnem.