#4 Poslije izazova [✔]

4. "Pričalica"

Ustajem se u dvanaest sati popodne. Sunce se probijalo kroz tamne zavjese i bacale sjene svuda po sobi. Ustao sam se i protegnuo, a onda smaknuo zavjese kako bi svijetlost u potpunosti ispunila sobu. Obavio sam higijenu, presvukao se u nešto bezvezno i otišao do svoje slikarske sobe.

Pustio sam sebi Maroon 5 u pozadini i počeo da nastavljam sa slikom koju sam nedavno započeo. Bio je to pejzaž grada u ranim jutarnjim satima na kojima su falile još nekoliko detalja.

Kao mali sam volio dosta da slikam, moj otac je bio likovni umjetnik i imao je talenta kojeg sam od njega naslijedio, sad dok je on u mirovanju krenuo sam njegovim stopama. Uživao sam slikati, nebitno da li je u pitanju bio pejzaž ili portret, samo da mi je slikati na platnu i skrenuti misli sa ovog svijeta.

Sati su prolazili i osjetio sam glad. Bilo je oko četiri kada sam konačno završio sa slikom. Ponosno sam je motrio i otišao u kuhinju da sebi spremim nešto za jesti i veliku šolju crne kafe.

Nakon doručka i ispijene kafe odgovorio sam na poruke od Antonia, mog dugogodišnjeg prijatelja. Stalno je bio tu za mene, uvijek mi nabavljao potrepštine kada ja nisam mogao, nalazio načine da me promoviše i moj talenat ne bih li jednom imao dobitak na to. Volio sam ga kao svoga brata.

Istuširao sam se, presvukao u radnu odjeću i otišao na posao.

Tamo, kao i inače, zateknem radnike iz prve smjene koji su već bili spremni da idu. Stao sam za kasom i uzeo otvoriti google na računaru kucajući stranicu za prodavanje u kojem sam ja svoje slike prodavao. Imao sam oko stotinu slika objavljenih, neke su se prodale, neke još uvijek čekaju da budu rasprodane. Objavio sam svoju danas završenu sliku i postavio kratak opis i cijenu te iste te objavio.

Kasnije sam tražio inspiraciju na drugim stranicama umjetnika. Volio sam gledati njihove radove i inspirisati se, a ujedno i vidjeti gdje pravim greške na osnovu njihovih radova.

Ubrzo čujem otvaranje vrata i osjetim slatkasto-voćni miris koji mi kao i od prvog dana natjera tijelo da reaguje. Svidio mi se njen miris i baš na osnovu njega sam znao da je ona, pa nisam ni pogledao u nju.

Nije da nisam želio, bila je prelijepa djevojka, ali nisam se mogao trenutno sada fokusirati na to da imam ljubavnu vezu. Znao sam da uz to treba da se ulaže novca za izlaske, večere i ostalo, a to nisam mogao da priuštim djevojci, osim toga, svaka od njih očekuje raznorazne poklone, na koje ja nemam ni dovoljno novca ni dovoljno vremena.

"Hoćeš da ja preuzmem?" Okrenem glavu i pogledam u njene tople smeđe oči koje su pratile moje.

"Molim?" Zbunjeno odvratim i ona prevrne očima.

"Ja ću preuzeti", i dalje ne shvatajući na šta tačno misli pratim je kako izlazi vani i odlazi do jedne žene da joj sipa gorivo. Odmahnem glavom i nastavim raditi na računaru. Ponovo nakon nekoliko minuta osjetim njen miris i baš tada završim sa radom i gasim računar.

Stojala je pored mene vrlo mirno i gledala je nešto u katalogu kojeg je držala u rukama. Njena duga plava kosa je bila u punđi svezana otkrivajući njen dugi vrat. Nije imala ni truna šminke na sebi iako sam na početku mislio da je tip cure koja ne može podnijeti da izađe bez šminke vani s obzirom kako se bila prvi dan na razgovoru našminkala. Izgledala je lijepo.

"Nemaš li šta drugo da radiš?" Podigne pogled sa kataloga u mene i namršti se.

"Nemam, sve je obavljeno."

"U redu", kimam glavom i sjedam. Ubrzo i ona to isto uradi i odloži katalog u stranu. Okrene se cijelim tijelom prema meni i tada usmjerim pogled prema njoj. Pretpostavljam da želi nešto da mi kaže, ali se premišlja.

"Još uvijek ti ne znam ime", konačno progovori. Podignem obrve i sliježem ramenima.

"Kakve koristi imaš i da mi znaš ime?" Čudno me pogleda, očito iznenađena mojim odgovorom.

"Kakve veze ima i da ti znam ime?"

"Nikakve, ali nemaš ni koristi od njega."

"U redu, zovem te onda Antipatični stvor", iznenađeno je pogledam. Ona stvarno ne odustaje od konverzacije.

"Dobro Pričalice."

"Hej, nema ništa loše u tome što sam pričalica", prekriži ruke dok me gleda i moram priznati izgledala je simpatično.

"Niko to nije rekao, a osim toga ti me vrijeđaš, ne ja tebe."

"Ja kažem samo istinu Antipatični stvore."

"Pričalice, čeka te mušterija", ustaje se i odlazi, a ja se tad ne uspijem suzpregnuti da se ne nasmiješim na sekundu.

A/N

I ovo je naš Enzo😁

Do sljedećeg čitanja❤