#4 Poslije izazova [✔]

6. Prvi korak

Poslije predavanja vratila sam se kući, spremila se i otišla na posao. Tamo je već Antipatični stvor sjedio za računarom i tipkao. Na moje iznenađenje je pogledao u mene kada sam ušla i zadržao pogled na kratko. Val drhtavice me želi proći niz cijelo tijelo čak i na tih par sekundi njegovih zelenih očiju. Stala sam pored njega dok je on iksirao prozorčić prije nego sam mogla vidjeti ni šta je gledao.

Bez pretjeranog razgovora ili bilo kakve komunikacije otišao je na youtube i pustio pjesmu od Ruelle-Hold your breathe. Nikad je prije nisam slušala i iskreno nisam ni znala za njeno postojanje, a prema svemu sudeći nije ni bila poznata. Muzika je počela da svira i čuvši njen glas, muziku, sami tekst pjesme ostala sam zapanjena. Predivno je pjevala, tako unikatno, mistično, ali tako vrhunsko.

Enzo je pratio moju reakciju ili sam bar mislila da prati. Nije ništa progovorio otkako sam ušla, ali sam se navikla na to. No, nisam željela cijelu noć provesti u tišini.

"Otkad crtaš?"

"Hm?" Zbunjeno odvrati i pogleda u mene.

"Crtao si danas u parku, otkad se time baviš?"

"Ah to...", počeška se po glavi i mislim da po prvih puta vidim da mu je nešto nezgodno i nije sasvim svejedno "od malena."

"To ti je nešto poput hobija ili se ozbiljnije baviš time?"

"Nešto između, volim crtati iz čiste potrebe, ali također prodajem te iste crteže."

"I kako ti ide to?"

"Koje tačno?"

"Pa to crtanje, ne dosadi ti?" Odpuhne i pogleda prema vani u auto koje je stalo. Kaže mi da sačekam i izađe vani da natakna gorivo, a onda se ponovo vrati do mene.

"Da odgovorim na tvoje pitanje, ne dosadi, kao što rekoh, volim to."

Kimnula sam glavom na to i pjesma se prebaci na drugu od Ruelle, ovoga puta se pjesma zvala "Too late".

"Sviđa ti se Ruelle?" Upita me i ostanem iskreno iznenađena da je ovoga puta on mene nešto pitao. Nikad prije nije.

"Um, nikad prije je nisam slušala, ali mi je već sad jedna od omiljenih izvođača."

"Nažalost ljudi osobe poput nje slabo primjete i talenat koji imaju zbog nekih tamo što su kopije jedne za drugom..."

Na njegov komentar ostanem zamišljena, to je, nažalost, velika istina.

"Slažem se", sliježem ramenima i ostanem slušati do kraja tu pjesmu u tišini jer je Antipatični stvor prestao daljnju komunikaciju.

Nakon nekog izvjesnog vremena i bar pet daljih preslušanih pjesama od Ruelle u tišini okrenem se prema njemu i pogledam ga u oči. Uzvratio je pogled. Imao je tako prelijepe oči, izgubila bih se da ih gledam dulje od minute.