''Pozdravlja te baka dušo. Vidimo se za tjedan dana! Kako si? Je l' sve okej?''
Mamina poruka. Odgovorila sam kratko da je sve u redu.
Hah. Smiješno,zanemarivši činjenicu da sam silovana i ne smijem reći ni živoj duši.
Nikada im to neću oprostiti! Želim da završe iza rešetaka gdje i pripadaju,ali toliko me strah...ja više Loua ne poznajem. Ne znam što je sve kadar napraviti i ne želim to saznati na vlastitoj koži.
Svakodnevno dobivam njegove poruke u kojima mi prijeti i govori kako sam ja njegova mala kurvica.
Zašto ja? Što sam pobogu napravila da mi se ovakve stvari dešavaju? Oduvijek sam mislila kako je silovanje strašno,ali nisam ni slutila koliko je zapravo grozno..koliko boli živjeti u svojoj koži nakon tog događaja,kako ti se zgadi svaki ljudski dodir,kakve noćne more proživljavaš,kako poželiš vrištati na samo pomisao da bi se to moglo ponovno dogodilo. Tek tada postaneš svjestan da se to događa svakodnevno svuda oko nas. Postaneš svjestan jadnih ljudi kojima su uništeni životi zbog toga,postaneš svjestan kakvi monstrumi nas okružuju. Poželiš pobjeći. Naravno,možeš trčati i bježati od svijeta,ali nikada se nećeš moći sakriti od njega.
''Volim te.''
Okrenula sam se. ''Molim?''
''Volim te.'' Harry je ponovio te mi prišao i omotao ruke oko mog struka približivši me više k sebi. Ponovno taj odvratan osjećaj. Dodir. Primjetio je da se pokušavam izmigoljiti iz njegovoj stiska,ali samo me još čvršće držao. Ne grubo,ali dovoljno čvrsto da mu ne mogu pobjeći. Ponovno me uhvatila ona panika kao kad se nisam mogla osloboditi iz njihovog stiska.
''Crys,pogledaj me...ja sam. Neću ti ništa.'' Zataknuo mi je pramen kose iza uha i kažiprst stavio pod moju bradu i podigao mi lice da ga pogledam.
Umjesto onih tamnih očiju koje sam često viđala,dočekala su me dva čisto zelena oka. Predivna i smirujuća. Gotovo kao da sam se izgubila u njima i pronašla svoju oazu,svoj maleni kutak u koji bih pobjegla i zapravo se uspjela sakriti od okrutnog svijeta koji vani čeka.
As he begins to raise his voice
Glasna zvonjava šutnula me nazad u surovu stvarnost i istrgla sam se iz Harryevog zagrljaja.
You lower yours,grant him one last choice
Podigla sam mobitel i srce mi je preskočilo otkucaj kad sam vidjela ime na ekranu.
Drive until you lose the road
Louis.
Or break with the ones you've followed.
''H-Halo?''
''Crystal...'' Mogla sam zamisliti njegov odvratan smiješak zaljepljen preko cijele njegove face.
''Da?''
'''Dolazim do tebe za deset minuta. Bolje bi ti bilo da si sama.'' Rekao je zapovjednim tonom.
''Ne,ne dolaziš. Što želiš od mene više? Ostavi me na miru!! Dobio si što si htio! Jebite se i ti i tvoji ljigavi prijatelji!''
''Crystal River,bolje bi ti bilo da paziš na svoj riječnik da nebi bila kažnjena zbog njega,a sad obuci nešto lijepo,budi poslušna djevojčica i čekaj me.''
Eto,mislim da ću se ispovraćat. Novi val suza je krenuo i htjela bih da je sve samo ružan san.
''Louis,molim te,pusti me na miru...'' Cmizdrila sam.
''A zašto bih?'' Zacerekao se. ''Ajde,ne glupiraj se,dolazim.'' I prije nego što sam išta drugo uspjela reći...poklopio je.
Spustila sam mobitel na krevet i jednostavno pukla. Gorko sam plakala jer sam znala što me čeka i da to nikako ne mogu spriječiti. Čak mi ni Harry ne može pomoći.
''C,bježi.'' Rekao mi je.
''N-Ne smijem.'' Našao bi me,ubio bi me...
''Moraš ga prijaviti,Crystal,ne smiješ mu ovo dopuštati.''
''Harry,ne razumiješ. Njegovi ljigavci će doći zamnom,proganjat će me do kraja života ako ikome kažem.''
Uzdahnuo je i nervozno prošao rukom kroz kosu. ''Ne mogu samo ovdje stajati i..i..gledati što ti radi!''
''Onda nemoj biti ovdje.'' Obrisala suze i krenula prema vratima s kojih se čulo zvono. Noge su mi oslabjele i ruke se zatresle.
''Stvarno Crystal...stvarno!?'' Hodao je zamnom lamatajući rukama. Ostala sam tiho jer sam već rukom posegnula prema kvaki. Zaustavio mi je ruku.
''Molim te. Nemoj otvarati. Crystal,molim te...''
''CRYSTAL! OTVORI ODMAH!'' Čula sam Louisa s druge strane vrata i sledila sam se od njegovog tona.
''Pravi se da nisi ovdje.'' Šapnuo mi je Harry. Ne znam zašto šapće kada ga Louis ionako ne može čuti.
''Crystal!! Znam da si ispred vrata,čujem tvoje uspaničeno disanje!''
''Louis...'' Započela sam,a Harry mi je kimnuo. ''Odlazi.''
''Otvori vrata ili ću ih sam otvoriti,a onda se nećeš dobro provesti!!''
''Ne! Ostavi me na miru!'' Derala sam se,a onda mi je glas popucao i slomila sam se. ''Louis...molim te...odlazi..''
Šutnuo je vrata nogom. Dva put. Tri put. ''Otvori iste sekunde!!'' Četiri puta. Pet puta. I vrata samo što se nisu otvorila,okrenula sam ključ i otvorila ih te se susrela sa olujom u njegovim plavim očima. Harry je nestao,a Louis se sjurio u kuću,gurnuo me u zid i zalupio vratima te okrenuo ključ. Držao me čvrsto za vrat dok su se vruće suze još uvijek nekontrolirano spuštale niz moje obraze.
''Upozorio sam te,Crystal. Rekao sam ti da budeš dobra djevojčica! Nisam li?'' Stegnuo je prste oko mog vrata i ja sam ih pokušala maknut no uzalud. Sprječavao je zrak da dopre do mojih pluća i sada su vrištala za njim.
''Zašto me nikada ne slušaš,Crystal?'' Gledala sam mu prestravljeno u oči.
''O-Oprosti.'' Uspjela sam nekako izgovoriti tu jadnu riječ.
Pustio mi je vrat i sada sam pohlepno udisala zrak. Ruku sam stavila na svoj vrat i prošla prstima po bolnim mjestima.
Otišao je do prozora i navukao zastore na njih. Vratio se do mene i čvrsto me zagrlio. Zbunjena sam,ne razumijem kakvo je ovo sad ponašanje? Skoro me zadavio! A sad me grli?
''Lou..''
''Ššš,molim te,ne pitaj me ništa. Vani su.''
Vani su? Tko? O čemu on to?
''Š-Što?''
''Crys,znaš da to nikad nebih učinio da nisam morao..'' Plakao je. Odgurnula sam ga od sebe.
''Uništili ste mi život,Louis! Nitko i ništa te ne može prisiliti na to!''
''Rosie,oprosti mi! Znaš da nisam htio! Znaš da nisam takav!'' Gledala sam ga potpuno slomljenog i uplakanog,potpunu suprotnost od onoga malo prije. ''Rosie,prisilili su me! Oprosti mi!''
''Tko je Rosie?'' Nisam sigurna želim li znati.
Htio me ponovno zagrliti,ali izmaknula sam se.
''Rosie,dopusti mi da te dotaknem,molim te! Neću te više nikada povrijediti!''
''Ja nisam jebena Rosie!!'' Zaderala sam se dok je on i dalje šmrcao.
''Vani su,Rosie! Gledali su nas! Vidiš navukao sam zastore.'' Pokazao je prema prozoru. ''Ne dam im da te vide više,Rosie.''
Nije pri sebi,potpuno je izgubljen. A trenutno i ja.
''Tko je vani,Louis?'' Upitala sam.
''Zayn je vani. I Ace. I Luke!'' Rekao je. ''Imaju pištolje. Natjerali su me,Rosie,moraš mi vjerovati. Znaš da nisam htio...'' Ponovno je završio u suzama,a ja sam samo blenula u njega. Nisam znala što bih rekla i kako bih uopće reagirala.
Vidjela sam i Harrya kako zbunjeno promatra s drugog kraja prostorije.
Napravila sam neki pokret rukama kao da ga pitam 'što je njemu i što da radim',a on mi je uzvratio slijezanjem ramenima dok je s nevjericom gledao u slomljenog Loua.
''Harry ti joj reci! Bio si samnom! Reci joj! Rosie,slušaj ga.'' Okrenuo se prema Harryu i meni je vilica skoro otpala. On njega vidi!?
Harry je stajao kao ukopan i pogled mu je letio s mene na Louisa,s Louisa na mene.
_____________________________________________________________________
Cliffhanger,haha,umrite! Okej,sori :(
Uglavnoooom....cliffhanger. Da.
Nastavak odmah sutra! Možda :3
Oh i radit ću trailer...hoce mi netko pomoc? *puppy face* Okej,sori.
Uglavnom,volim vas,hvala vam svima,najbolji ste <3
Oh i vi koji čitate 'Game over'....još par nastavaka i kraaaj :P
Stay awesome!
DarkCyborg
