''I eto tako da nikad nisam poljubila ni jednog dečka.'' Završila je svoju priču tokom koje sam cijelo vrijeme gledao u nju,pogledom sam prelazio preko svake njene crte lica dok se ona igrala svojom dugim rukavima dukse koju je nosila. Svakim udisajem, nosnice su mi se punile njenim parfemom dok su mi se ruke i noge odsjekle kao da sam pod hipnozom.
''Pa oni su budale.'' Pokušao sam je uvjeriti,na što se ona samo blago nasmiješila.
''Znaš...kladim se da se odlično ljubiš.''
''Molim?'' Pogledala me s podignutom obrvom,ali njeni obrazi su počeli lagano dobivati boju.
Njezine oči srele su moje i nisu se odvajale. Postalo mi je neugodno,ali nisam htio prvi skrenuti pogled. Zagrizla je svoju donju usnu gledajući za to vrijeme u moje pa je ponovno vratila pogled na moje oči.
Bih li trebao..možda..ma ne. Opalila bi mi šamarčinu kakvu u životu nisam dobio. Nije ona kao druge,nebi me pustila tako lako da joj ukradem prvi poljubac. Ili bi? Ugh,zbunjen sam. Ona me zbunjuje. Ne mogu po ničem isčitati što želi i misli i to me samo još više privlači njoj,samo me svaki put još više zaintrigira. Ne mogu si pomoći. Moram. Moram osjetiti njene usne na svojima.
''Styles..Styles!'' Pucketala mi je svojim malenim prstićima pred facom. Trgnuo sam se iz transa. Moram prestati s tim.
''Dobro si?'' Zahihotala se tiho,gotovo nečujno,ali za mene je to bio najljepši zvuk koji čovjek može čuti. Nije se često smijala i zato je njen smijeh bio toliko poseban.
''Hm? Oh. Da,da,naravno.'' Nespretno sam se nasmijao i počešao po pozadini vrata. Harry Styles,5 bodova za najgori flert ikad.
Osjetio sam nešto na svom ramenu. Ogromni smiješak mi se stvorio na licu kad sam shvatio da je to njena glava.
Otisnuo sam malen poljubac na njenu kosu boje mraka. Onog koji se nakupljao u meni pri pomisli da nemam nikakve šanse kod nje. Tko normalan bi htio mrtvog dečka? Podsmijehnuo sam se na to svoje pitanje. Crystal je bila sve osim normalna.
''Harry...'' Je li moguće da me upravo nazvala imenom? Inače me uvijek zvala prezimenom ili nekim nadimkom poput 'debilu' ili 'alo,mrtvi' ili 'krepani'.
''Trebam savjet. Radi se o jednom dečku.'' Sve lađe su mi potonule čim je izgovorila zadnju riječ. Kad je stigla ikoga upoznati? Gotovo nikad ne napušta svoju sobu,a kamoli kuću.
''Uhm,naravno..reci..''
Uzdahnula je i ponovno počela prebirati po svojim prstima dok joj se glava još uvijek odmarala na mom ramenu. ''Sviđa mi se..jako,ali mislim da se ja njemu ne sviđam..mislim,dobar je prema meni i stvarno uživam u njegovom društvu,prođu me trnci čim ga vidim,a čak se ni ne poznajemo dugo. Ja sam naučila ne vezati se za ljude,ne pokazivati emocije pred drugima i biti sama,ali...osjećaje prema njemu jednostavno ne mogu obuzdati i plaši me to. Zašto se tako osjećam kada znam da on ne osjeća ni približno prema meni..''
Promeškoljio sam se na mjestu što je uzrokovalo da ona podigne glavu s mog ramena. Zagledao sam se ponovno u njene oči.
''Kako znaš da on ne osjeća isto prema tebi? Crystal,ti si predivna osoba. I iz vana i iz nutra. Svaki dečko kojem se ne sviđaš je peder.''
''Jesi li ti peder?'' Iznenadila me pitanjem. Lukavo,lukavo. Znači želi znati da li mi se sviđa.
''Nisam peder.'' Nasmiješio sam se i ona je uzvratila.
***
Ovo je jedna od onih noći kad prebirem po svojim mislima i prekopavam po svojim sjećanjima. Ovo je jedna od onih noći kad se tresem i plačem zbog svih trauma koje sam doživjela i svih loših iskustava,kao da ona dobra ni ne postoje. Ne znam kako se to dogodi. Samo se nađem u suzama sklupčana na krevetu ili podu,poželim vrištati,poželim ponovno onaj hladan metal pustiti da zareže duboko u moju kožu;moja zapešća,bokove i noge. Poželim pobjeći od sebe,od svojih demona koji vrište na mene. Ovo je jedna od onih noći kad očajnički trebam pomoć,ali nikoga nema. Pružam ruke iz dubina,ali nema nikoga da je uhvati i povuće me na površinu.
''Pustite me na miru! Ušutite!'' Derala sam se na glasove u glavi dok sam zarila nokte u svoju kožu s rukama omotanim oko svojih koljena.
Debela si. Tata te napustio. Bolje bi bilo da si mrtva. Harryu se ne sviđaš,rekao je to samo iz sažaljenja. Majci samo stvaraš probleme. Kakav si ti to primjer Kyri? Umri,kučko.
''Ne,ne,ne...'' Ljuljala sam se naprijed nazad kao nekakav psihopat,a suze su i dalje tekle same od sebe. Nisam bila u ikakvoj mogućnosti da ih zaustavim.
Ne trebaš nikome,rugobo. Šteta što ti se rak povukao,da te bar dokrajčio. Kao da bi ikog bilo briga..
Stisnula sam dlanove u šake i zagrizla usnicu dok me opasna bol prostrijelila kroz glavu. Ne mogu više izdržati. Ne mogu vjerovati da ću tako brzo prekršiti obećanje koje sam si dala.
Ustala sam,koljena su mi podrhtavala,nekoliko suza kapnulo je na hladan parket dok sam otvarala ladicu. Prekopavala sam po njoj sve dok ga nisam pronašla. Hladan i oštar metal. Glasovi su u pravu. Ja samo nepotrebno zauzimam prostor. Samo stvaram probleme i stvarno jesam ružna i debela. Sjećam se,tata je bio jak...vjerojatno se predao bolesti zbog mene. Bio je previše razočaran. Nisam ona savršena kćerka kakvu su željeli. Nisam jednostavno dovoljno dobra. I kad dam sve od sebe,uvijek je premalo. Borim se predugo i umorna sam već. Završit ću s time. Večeras.
Podigla sam rukav na lijevoj ruci i pogledala stare ožiljke,stare podsjetnike na sve borbe koje sam pobijedila. Barem sam mislila da su to moje pobjede...ali sada...oni će biti moj poraz.
Prislonila sam oštricu uz svoju meku kožu. Zatvorila sam oči i potegnula osjećajući kako oštrica para moju kožu dok se crvena tekućina izlijeva iz rane.
''Oprosti.'' Nisam znala kome se ispričavam...sebi,drugima,izrezanoj koži ili pak nečem desetom. Ali raspadala sam se i zato sam se osjećala kao da se trebam ispričati.
Potegla sam još jednu crtu i još jednu i još jednu,ali ni jedna nije bilo dovoljno duboka. Nisam imala hrabrosti zabiti oštricu dublje. Kakva sam ja kukavica. A govorila sam da me nije strah smrti.
Ovo nije trebalo ići ovim tokom,nije trebalo tako ispasti.
''Crystal. Prestani!'' Harry mi je oduzeo žilet i bacio ga u stranu,ja sam pogledala u stranu posramljeno dok su se vruće suze i dalje spuštale,a ruka mi je izgledala doslovno izmasakrirano. Zagrlio me čvrsto,što je čvršće mogao,glava mi je bila zabijena u njegova prsa koja su prigušivala moje sada već glasne jecaje.
Uhvatio je moje lice i podigao ga tako da sam ga sad gledala u oči. ''Da to više nikad nisi napravila. Nikad!'' Nisam mogla vjerovati da i on zapravo plače.
Ostatka večeri se ne sjećam. Sjećam se samo da smo zajedno zaspali na mom krevetu. Držao me čvrsto uz sebe dok sam ja i dalje neutješno plakala. Ipak,smirivala me činjenica da imam nekoga uz sebe. Nekoga kome je stalo. Ili barem nekoga ko dovoljno dobro laže.
Taj osjećaj nakon rezanja...nekako je smirujuć. Gotovo kao da si na drogama,na barem minutu ti se učini da je sve okej i barem tu noć zaspiš kao da se ništa nije dogodilo.
Čudno kako nešto tako zlo može biti tako dobro.
_________________________________________________________________
Ovaj nastavak želim posvetiti svim osobama sa suicidalnim mislima i auto-destruktivnim ponašanjem. Želim da znate da na ovom jebeno usranom svijetu postoji barem jedna osoba kojoj je stvarno stalo,koja vas stvarno voli. Ako nitko drugi onda ja. Vrijedite puno više nego mislite,važni ste jednako kao i svaka druga osoba. Nedajte nikome da vas uvjeri u drugačije. Hoću da budete jaki. Hoću da izdržite. Borite se i ne dajte se,pokažite tko ste i što ste. Svijet vam je okrenuo leđa? Šutnite ga u guzicu,glavu gore i srednjak u vis.
Ne zatvarajte se u sebe. Ako i nemate s kim pričati...ja sam tu. Samo se ne dajte.
Ne odustajte. Znam da vjerojatno imate dovoljno dobre razloge i da je teško,ali probajte. Šta god vas je uzrujalo danas,gotovo je..prošlo je. Izdržite. I držite oštrice podalje od sebe. Svi ste prekrasni,baš svi. Stay strong. Obećajem,niste sami.
Ly <3
DarkCyborg
