Estell

Dvanaesto poglavlje

Robert se smjestio u hotel i stao koračati i razmišljati. Kako će to reći Estell, hoće li se ona ljutiti na njega iako je bilo obostrano. Morao joj je reći i priznati prije nego se Susan vrati i ona joj ispriča. Tek su počeli ponovo graditi neki odnos i on ga opet zasere. Ali nije mogao reći da je ono što se desilo sranje, ne to je bilo nešto najljepše i najbolje što mu se dogodilo u zadnje četiri godine. Robert je tako koračao i pričao sam sa sobom, izgubljen i prestrašen.

Čekale su ga tri godine studiranja zatim karijera u Bearsima ako prihvati, a bio bi lud da odbije. Definitivno nije za nešto ozbiljno i trajno, ne sada i ne sa devetnaest godina. Bio je umoran, ali nije mogao spavati, došlo mu je da lupa glavom u zid.

Spustio se u bar hotela i malo popio uočavajući ženske poglede koji su samo čekali jedan mig s njegove strane i poziv u sobu. Mogle su čekati do sutra kada je njemu na pameti bila samo jedna žena, ni manje ni više nego Susan, Estellina najbolja prijateljica. Prije točno četiri dana uzio je njenu nevinost i otkrio nevjerojatnu bliskost s ženom, bliskost koju nije imao ni sa kim pa čak ni s Estell. Iako je bila bez iskustva, njeni dodiri su ga oživjeli, uzbudili kao ništa i nijedna do tada. Ali zaboga, što joj je on mogao ponuditi i pružiti kada je ona u Californiji, a on u Ohiju. Oboje su tek na početku nečega i Robert se nije mogao obvezati niti obećati nešto što nije bio siguran da će moći izvršiti.

Oboje su se složili s time da je ta noć bila obostrano uživanje i ono što su željeli, bez obaveze i obećanja su se rastali. Robert se osjećao kao da je izdao Estell i nakon dva dana je rezervirao let i ne razmišljajući došao u Californiju, ali ona nije bila tamo.

Estell i Dustin su zadnju noć u kolibi proveli na podu ispred kamina, upravo na onom mjestu gdje su prvi put iskusili međusobno zadovoljstvo i povezanost. Kasno popodne drugoga dana imali su let za San Francisko. Tokom leta ona je ležala na njegovom ramenu, a on ju je nježno zagrlio i palcem lagano kružio preko njene majice na ruci. Par minuta prije nego što će sletjeti, Dustin joj je rekao.

-Za tri dana moram u Ohio na koncert, neće me biti tri dana.

-Dobro. – rekla je tiho Estell iako je već osjećala prazninu i tugu što ga neće biti i što se rastaju.

Navikli su se jedno na drugo.

-Kada se vratim opet sam samo tvoj do daljnjega. Imam dva mjeseca i snimanje albuma.

-A ja imam predavanja. -rekla je žalosno.

-Nećeš biti cijeli dan na predavanjima šećeru.

-Imam i posao. – rekla je.

-I ja ću biti tamo. – nadovezao se on sretno, ali mu je osmijeh brzo nestao s lica.

-Što se toga tiče, ne želim nikakve nježnosti i posesivnost na radnom mjestu Dustine.

-Hoćeš reći da te u studiju neću moći ni poljubiti. – pitao je.

-Da, ne želim da me ljubiš pred drugima dok radim. Ja posao shvaćam jako ozbiljno i moja profesija kojom se želim baviti je ozbiljna. Molim te da me shvatiš.

-U redu, shvaćam s tobom nema pregovaranja.

-Oko svega možemo pregovarati, ali oko posla ne.

-Dobro. – rekao je jednostavno, a ona ga pogleda mrko dižući glavu s njegovoga ramena.

-Zašto imam osjećaj da sada kažeš dobro, a kasnije ću ja to platiti.

-Zato jer si me upoznala.

-Znači ipak me nećeš poslušati?

-Hoću, imaš riječ da te neću ljubiti ispred drugih ljudi na tvom radnom mjestu.