Estell

Dvadeseto poglavlje

Za vikend su išli u Santa Cruz te stali u San Jose. Imanje o kojem je Dustin pričao je bilo ogromno. Prošli su autom između dva kamena stupa na kojima su visjela stara ruzinava vrata, nekada vjerojatno zaustavlja nezvane goste u to zdanje danas kao pojam protekloga vremena i samoće kojom zemlja okolo njih odiše. Mir i tišina, lagano šuštanje grana i lišća na tužnim vrbama kao melodija neke pjesme. Dustin i Estell su stajali pokraj automobila i upijali taj zvuk, miris i ljepotu.

Ispred njih je bila sivo zdanje sa stupovima i jednim katom, ali propalim krovom.

-Od ovoga bi napravio restoran, gore imaju dvije terase s pogledom na jezero. Dolje bi veći dio bila kuhinja i možda par stolova te sanitarni čvor. Ali ovo mi se najviše sviđa.

Siva stazica iako zapuštena vodila je prema živici. Iako je živica pojela prolaz on je još bio vidljiv. S druge strane živice bila je kuća, predivna bijela jednokatnica s padinom do jezera. Fontana i male ptičice u njoj koje su cvrkutale. Pokraj te kuće bila je još jedna manja, kao nekakvo spremište. Iza živice nije se vidjela druga građevina.

-Predivno je. – rekla je Estell.

Doista se mogla zamisliti tamo, kako ona odlazi u San Francisko ili čak radi negdje u San Joseu. Brani one izgubljene, siromašne žene koje nemaju na koga računati u svojim trenutcima boli i beznađa.

-Možeš li se zamisliti ovdje za koju godinu? – pita ju Dustin.

-Mogu već sutra. Savršeno je Dustine. Mir, tišina, priroda, jednostavno savršeno.

-Ako tamo bude restoran neće baš biti tišina.

-Mislim da mi neće smetati. - nasmiješila mu se Estell, a onda se namrštila.

-Koliko uopće košta sve ovo.

-Ti za to ne brini. Upravo pregovaram s agencijom.

-Kako da ne brinem. Ako mene vidiš tu, onda smo u tome zajedno.

-Estell, nećemo pregovarati oko ovoga. Ja s tobom ne pregovaram oko tvog posla, a ovo je jednim dijelom moj posao i moja briga.

-Kada smo kod posla drugi vikend kompanija slavi pedesetu godišnjicu i moramo doći.

-Moramo li?

-Da moramo. Bože kako si asocijalan kao da nisi pjevač i poznata osoba.

-Nisam ja asocijalan, dostupan sam svima, obožavateljima, ljudima s kojima radim, ali pokraj sebe želim imati jedan mali dio ljudi koji me čini sretnim i zadovoljnim. Ti si jedna od njih, ne treba meni puno. Ali biti okružen sa čoporom odvjetnika koji su kao vukovi u lovu na plijen ne zvuči mi nimalo privlačno za provod s tobom.

-Zaboravljaš da sam ja dio tog čopora. – s osmijehom mu je rekla Estell.

-Ne zaboravljam, ali ti si moja vučica i s tobom bi išao na sud čak i svjedočio za tebe lažno.

-Znaš da je to kažnjivo?

-I kaznu bi zbog tebe odležao.

-Ali onda ne bi bio pokraj mene.

-Ti bi se pobrinula da me izvučeš i opet bi bili skupa.

-Koji si ti manipulator.

-Ne, samo znam što želim i ono što volim to branim.

-Volim i ja tebe.

-Znam šećeru. – rekao joj je i poljubio je tamo između njihovog budućeg doma i jezera.

Vikend su proveli u Santa Cruzu, vratili se nazad u San Francisko i oboje krenuli za svojim obvezama. Gotovo cijeli tjedan se nisu vidjeli. Estell je bila u stanu sa Susan, pripremala ispite i papire za sud. Dustin je bio zauzet ugovorima i snimanjem. U petak dva sata prije spomenute večere i banketa nazvao ju je.