12 ŽELJA 🔛

4.želja: Suoči se

Luna Gray

Jučer je prošlost, sutra je budućnost, ali danas je dar. Otvori taj dar i uživaj u njemu. Ne obaziri se na ukrasni papir jer to je potrošni materijal. Otvori kutiju današnjeg dana i cijeni taj dar. Stavi ga u svoj dlan, nježno ga prstima poklopi i nasmij se jer dobio si nešto neprocjenjivo. Dobio si još jedan danas.

Luna se probudila s još jednim osmijehom na licu. Lijeno, poput mačkice se rastegnula u svom krevetu i pogledala kroz prozor.

„Dobro jutro novi dane.", zacvrkutala je i ustala se. Hodala je polako osluškujući škripanje svog drvenog poda. Ponekad bi stala na mjestu i pomicala težinu s noge na nogu, stvarajući škripanjem glazbu. Ponekad bi skakutala s jednog mjesta na drugo jer točno je znala gdje će tiho i nježno zaškripiti, a gdje će glasno i duboko. Svaki dan bi otkrila novu notu, novu melodiju.

Zaputila se prema kupaonici. Prstima je u prolazu prošla preko žica gitare. Nespretni akord se čuo. Gitare koja je stajala na stalku pokraj vrata kupaonice. Nije mogla odoljeti, pa ju je uzela ruke i sjela na krevet. Namjestila ju je onako kako je naučila gledajući videe preko you tube-a te odsvirala par točnih i preciznih akorda. Već skoro više od dva mjeseca je svaki dan vježbala na njoj. Odlučila je da nauči svirati pjesmu, Stairway to Heaven, Led Zeppelin. Nije se pitala zašto upravo ta pjesma. Jednostavno je čula riječi, melodiju i odlučila da je upravo to ta pjesma.

Jednog dana je na nekoliko papirića napisala imena instrumenata, stavila ih u šešir i protresla. Izvukla je jedan papirić i na njemu je pisalo, gitara. Pozvala je Grega i zamolila ga da ide s njom u kupovinu i tako je imala kontrolu kod doktora. Sa svojim doktorom je bila često u kontaktu, čak su razvili i odnos koji više nije nalikovao na odnos pacijenta i liječnika. On joj je upravo pronašao u Dublinu doktora koji će pratiti njeno stanje. Jednom mjesečno je morala odlaziti na kontrolu. I svaki put bi zamolila doktora da joj ne kaže kakvo je stanje, niti da joj pokaže jer nije htjela znati. Nije bio u pitanju strah, već jednostavno ju nije zanimalo koliko će puta još kazaljke otkucati prije nego se baterija života potroši i one stanu. Nije nikada gledala na sat, nije nikada gledala u kalendar.

I tako je tog dana zajedno sa Gregom dovezla se u Dublin. Zamolila ga je da je pričeka u kafiću dok ona obavi pregled. Nije mu rekla kamo ide.

Nakon što su popili svako po pola litre crnog piva i pojeli ribu i krumpiriće odvukla ga je u prodavaonicu instrumenata. Prodavač je bio jako ljubazan prema njoj i objasnio joj koja je gitara za nju, s obzirom da je početnik. Na kraju ju je čak i pitao broj mobitela, ali morala ga je odbiti. Na kraju mu je Luna poklonila zagrljaj.

„Ti baš svakoga grliš.", rekao je Greg dok su izlazili iz prodavaonice. Luna je naslutila trunku ljubomore u njegovom glasu.

„Svakome je potreban zagrljaj. Barem jedan dnevno.". Zagrlila je Grega nasred ulica Dublina i poljubila ga u obraz.

„A ti čak i dobiješ poljubac.". Odmakla se od njega i pogledala ga. U sebi je odahnula kad je ugledala njegov iskren osmijeh.

„Znaš da postoji Svjetski dan zagrljaja. Po meni, ne bi trebao postojati dan, samo jedan dan, već svaki dan bi trebao biti dan zagrljaja.". Rekla je Luna s osmijehom i uvukla jednu ruku ispod njegove i prstima ga obujmila iznad lakta, dok je u drugoj ruci držala kovčeg s gitarom.

„Ti sigurno to ispunjavaš slatkice.". Stisnuo je rukom njene prste uza sebe i poveo je prema autu.

„Danas me učiš voziti motocikl!", veselo je Luna uskliknula u autu kada su se približavali njenom domu.

„Svi sveci, pomozite mi danas.". Ispustio je glasan izdah kroz napuhane obraze.

Odložila je gitaru nježno na krevet prisjećajući se dana kada ju je kupila. Skoro pola pjesme je naučila svirati. Ustala se i krenula se spremati za novi dan. Svaka njena koščica se radovala.