Njegova krila

Četvrto poglavlje

Rose's POV

"Zemlja zove Rose!", iz misli me trgne moja sestra Natalie: "Kamo si odlutala?" Shvatim da svi za stolom gledaju u mene; mama, tata, baka, djed i Natalie. Osjetim kako mi se obrazi zarumene te se lagani nasmiješim i spustim glavu dolje tiho govoreći: " Ma samo sam se zamislila."

Na svu sreću baka otvori drugu temu i svi normalno nastave pričati dalje. Svi osim mame koja je zabrinuto gledala u mene. Njen pogled me vrati u prošlost i ponovo osjetim sve kao u tom trenutku.

Počinje me hvatati panika pa se ustanem sa stola i odem do kuhinje uzeti si čašu vode. Ne prođe dugo prije negoli čujem glas svoje mame iza sebe: "Hej dušo, jesi dobro? Nešto te muči?" I dalje sam okrenuta leđima prema njoj i ne usudim se okrenuti jer ako se okrenem, slomit ću se. Samo kažem: "Sve je u redu. Samo sa žedna." No mama me uzme za rame i okrene prema sebi te me pogleda ravno u oči. Pažljivo me promatra znajući da nisam bila žedna jer je stol bio pun pića. "U redu je dušo. Znam o čemu razmišljaš." Znala sam da će me pročitati kao otvorenu knjigu. Nikada nisam mogla sakriti ništa od nje. Predobro me poznaje. "Žao mi je mama, nisam vas htjela zabrinjavati. Samo mi treba par minuta da se sredim."

"Nema ti zbog čega biti žao. Svi znamo da si imala tešku godinu. I s obzirom na sve što se dogodilo, s time se nosiš i puno bolje nego očekivanog. Ne trebaš se ispričavati." gleda me sjajnim očima dok svojim nježnim rukama lagano trlja moja ramena. "Hajde, idemo se vratiti ostalima."

Nakon nekoliko sati baka i djed su otišli, dok sam ja stajala u kuhinji i slagala posuđe u perilicu. Pogledam prema vratima kada začujem korake. Vidim tatu kako ulazi u kuhinju te mu se nasmiješim kao i on meni. "Hej ljepotice, zašto to radiš sama? Gdje ti je sestra?" "Mislim da je gore. Uči za test."

Tata se ironično nasmije: "Da sigurno. Garantiram ti da ako sad uđem u njenu sobi, naći ću je kako priča sa onom Annom." Nasmijem se na njegove riječi: "Hannom tata. A i sada je svejedno gotovo jer sam već završila sa spremanjem." Tata mi priđe bliže i svoju toplu ruku stavi na moj obraz te nježno kaže gledajući me u oči: "Što bi ja bez tebe?"

Nakon par sekundi u kuhinju uđe mama i s nekim razgovara na telefon: "Da, hvala Vam. Vidimo se onda sutra. Laku noć." Nakon što prekine stane sa druge strane otoka gdje smo tata i ja te se rukama nasloni i kaže: "To je bila dr. Greenwood. Dogovorila sam ti termin za sutra u 15h. Mislim da će ti razgovor s njom pomoći."

Duboko uzdahnem. Mislim da mama malo pretjeruje sa tim razgovorima kod psihologa. Iako mi je danas bio malo teži dan mislim da mi ne treba razgovor sa psihologom. No prije nego što stignem išta reći mama me prekine: "Ne govori ništa. Ideš i gotovo." Ništa joj ne kažem jer znam da mi neće uspjeti. "U redu, laku noć." Oboje me pozdrave te odem u svoju sobu i ne dugo nakon toga duboko zaspem.