Angels' Secret Compass - Croatian

cetvrto poglavlje

Dok je Carla spavala su toplome krevetu, na sredini sobe pojavilo se iznenada jako svijetlo, no ubrzo je nestalo kao sto se i pojavilo.

U sobi je tisina.No, netko ili nesto je nakraju prekinulo tu muklu tisnu sve dok nije dosao do radnog stola, gdje se nalazila debela prasnjava knjiga koju je Carla namjeravala procitati sljedeceg dana.

U njegovim ocima pojavio se tracak prepoznavanja dok je listao narancaste stranice ispunjene tiskanim slovima i ruku nacrtanim crtezima koji su izgledali vrlo realisticno, bas kao sto je i trebalo biti.

Posto je knjiga bila vrlo debela, sjeo je za stolac koji je izvukao ispod stola te sjeo i ponovno stavio knjigu u svoje krilo pa nastavio listati, lagano se okretajuci na kompjutorskome stolcu.

Kada je dosao do posljednje stranice poznate knjige, vrscima prstiju prelazio je preko velikog obiteljskog stabla obitelji Smith sve dok nije dosao do vrlo poznatog imena i godine koje su bile vrlo uredno napisane kosim slovima i laganim zlatnim krivuljama.Samo nekoliko od tih imena nije imalo pokraj krizeve koji su predstavljali smrt, iako je obiteljsko stablo vrlo veliko.Toliko veliko da se nalazi na dvije stranice knjige, a slova su napisana vrlo malenim pokretima tinte.

Njegovu paznju privuklo je ime koje se nalazilo iznad njegovih prstiju te je lagano putovao prstom sve dok nije milovao to ime koje ispunjava tugu u njegovome srcu, a najteze mu je bilo pogledati u kriz koje se nalazio pored imena gospođe Margaret.

Iako to nije primjetio, na krevetu nasuprot radnog stola naglo je sjela pospana Carla koja je blijedo gledala u vrat osobe ispred nje koja je u ruci drzala knjigu koju je tek na brzinu prolistala.

"Koji vrag...?!" Uskliknula je dok je dohvatala nocnu svjetiljku koja bi je trebala obraniti, iako je u filmima vidjela da to ne pomaze.

Naglim je pokretom zatvorio knjigu te brzo ustao sa stolca, tako da se stolac poceo, zbog iznenadne brzine, vrtjeti.

"Molim te, nemoj vristati." Molio ju je iako je na njenom licu vidio neodobravanje. "Probudit ces ostale u kuci."

"To mi je i namjera." Rekla je, a kada je otvorila usta da pozove roditelje, decko se pojavio ispred nje i stavio joj saku na usta.

"Znam da situacija izgleda lose, ali nije kao sto izgleda." Pogledao je prema njenome licu koje se nalazilo nekoliko centimetara od njegovog, primjetio je da je podigla obrve iako se bas i ne primjeti zbog njene kose koja se nalazi na sve strane.

Pocela je mrmljati u njegovu saku sto ga je natjeralo da odmakne ruku i izbrise je u njegove iznosene traperice.

"Odmakni se od mene, idiote!" Stavila mu je ruke na prsa te ga naglim pokretom odmakla od sebe sve dok se nije nalazio na podnozju kreveta."Tko si ti uopce i sto radis u mojoj sobi sa mojom knjigom?"

"Kao prvo, to nije tvoja knjiga," pokazao je palcem iza sebe gdje se nalazila knjiga, iako se nalazila na podu. "nego moje obitelji.Da si je dobro procitala primjetila bi da je to obiteljska knjiga."

"Zivio si prije u ovoj kuci?" Zacuđeno je upitala stranca iako mu nije vjerovala zbog stanja ove kuce."Svejedno nemas pravo da uđes u tuđu kucu bez poziva ili kljuca, to je vec prakticki provala!"

"Nikad nisam ovdje zivio."

"Znaci da si doslovno provalio u moju kucu!" Pogledala ga je sa opakim osmijehom "A to znaci da te mogu prijaviti policiji bez problema..."

"Samo sam trazio knjigu koja pripada meni, a ne tebi." Odbrusio je, mrkim je pogledom gledajuci.

"Kako bih mogla upoce znati da je to knjiga tvoje obitelji?!" Uspravila se u krevetu kako bi mogla izravnati spavacicu koja joj se priljubila uz tijelo sto je i on primjetio."Ne znam ti ni ime, a pogotovo ne prezime."