Angels' Secret Compass - Croatian

prvo poglavlje

1539 pr.Kr 

Daniel je zakoracio prema trojci arkanđela: Gabrielu, Rafaelu i Emanuelu sa svojim broncanim kompasom i zagonetkom.

Na prednjoj strani kompasa nalazio se znak Zemlje--u sredistu kruga nalazila se grancica zelena masline koja se uvijala po unutrasnjosti drveta.

Sa unutarnje strane starog kompasa nalazila se zagonetka koju je arkanđeo Daniel smislio za ovaj zadatak.

"Spreman?" Gabriel je sada posvetio pozornost prema Danielu, koji je nervozno cekao dopustenje za polazak.

"Rođen spreman" I s tim rijecima Daniel je napustio sumu i krenuo prema Angeltonu.

*

~''Zemlja

U starome izdanju, u podrumu tom,

Godine kao da su stale.

Tajne njegove su skrivene,

Ali ne i zaboravljene.''~

*

Sadasnjost

"Salis se,zar ne?" Sedamnaestogodisnja djevojka je sa izrazom gađenja gledala u staru bijelu rusevinu koju ce nadalje ona i njezina obitelj, koja se sastoji od gospođe i gospodina Lockwooda i trinaestogodisnje Lizzie, morati zvati "domom".

To nije njihov dom. Dom obitelji Lockwood je u Devonportu, koji se nalazi u Australiji, a ne u Angeltonu za koji nitko nikada nije cuo osim njene bake koja je ovisna o Anđelima i njihovim postojanjem. Kako ona tvrdi, ona je u obiteljskom restoranu Australije vidjela anđela kako s njeznim pogledom gleda u tek rođeno dijete koje je plakalo.

Starija gospođa Lockwod, poznatija kao Baka Sarah, je draga zena koja voli vrlo razgovarati o politici i Anđelima.Kada je Carla bila mlađa, pjevala joj je uspavanke, pricala price o Anđelima i otkrivala joj njihove tajne za koje nitko ne zna i kako ih je gospođa Sarah saznala.Zbog toga su je smatrali ludom i poslali su je u dom u Angelton za koji se veselila zbog imena siromasnog grada.

Ona je razlog sto su se preselili u Angelton.Njezin jedini sin, Carlin otac, htio je biti sto blize njoj jer je bila sama, a najvjerojatnije nece pronaci nove prijatelje jer ne voli ljude.To je Carla nasljedila od nje i nemoze odluciti da li je to dobra stvar ili losa.

"No hajde, Carls.Nije sve tako crno.Pronaci ces nove prijatelje." Mama je rekla i usla u kucu sa Lizzie.

"Vrlo tesko." Mrljao je tata kao i uvijek kad spominju njenu drustvenost i usao za mamom i Lizzie u bijelu kucu.

Kuca je izgledala kao da u njoj nitko nije zivio vec stoljecima.Nesto sto gospođa Lockwood najvise voli je cistiti kucu i to je jos jedan od razloga zasto su se uselili u ovu rusevinu, a njen muz voli ispunjavati njene zelje.Sve je puno prastarog namjestaja koji je bio popularan u 19. stoljecu, a danas ga viđamo u dvorcima koji su pretvoreni u turisticke muzeje.

Carla je usla u hodnik koji je bio prepun slika na zidovim, a u zlatnim okvirima bile su slike nekih ljudi koji bi mogli biti prvi vlasnici kuce, no kada je malo bolje pogledala, shvatila je sa to ne mogu vlasnici ove rusevine jer imaju krila.I to predivna bijela,bas onakva kako ih je Sarah opisivala.

Prosla je hodnik i vukla je svoj kufer, koji je bio pun knjiga, do vrata dnevne sobe gdje joj je pozornost privukao stakleni zid i vrata koja vode na terasu s pogledom na mracnu sumu visokih drveca i gnijezda ptica koje su veselo cvrkutale.

Razgledala je dnevnu sobu koja ima mnogo knjiga i otvorila je vrata te zakoracila na terasu gdje su je docekala dva bijela stolaca i okrugao stol na kojem se nalazilo uvenulo cvijece i salica za caj sa srebrnom zlicicom, koja je sjajila zbog svjetlosti ljetnog sunca.

Zbog privlacnosti prema slikama i fotografiranju, Carla je za sedamnaesti rođendan od gospodina Lockwooda dobila vrlo kvalitetnu kameru koju nosi uvijek sa sobom i ovaj prizor morala je zabiljeziti kao sto je to cinila i u dalekoj Australiji.

"Mama,gdje je moja soba?"Cula je Lizzie kako s jadnim glasom pita mamu koja je setala po dnevnoj sobi trazeci i pregledavajuci stvari koje su bivsi vlasnici zaboravili i ostavili za sobom.

"Carla, razgledaj sa Lizzie na gornji kat jer ce on ce biti vas.Odaberite svoje sobe i nemojte se svađati."Gospođa Lockwood je pozvala Carlu natrag u kucu i pokazala joj stepenice koje su izgledale u losem stanju kao i ostatak kuce, koji samo sto se nije raspao.

"I pazite da ne padnete sa stepenica! " Dodao je gospodin sa koznog naslonjaca gdje je cistio svoje vec blatnjave cipele i blato je padalo u komadicima na crveni prasnjavi tepih iz kojeg se prasina lebdjela.

Put do gornjeg kata je potrajao zbog teskih kufera i strmih stepenica koje su skripale za svakim korakom kojim bi bile sve blize svojim raskosnim sobama.Lizzie je odmah otrcala u, naravno, najvecu sobu, a Carla je poslusala rijeci svoje majke i otisla u onu manju koja se nalazi na prednjoj strani kuce.

Sa dovratnika sobe njene buduce sobe, mogli ste primjetiti bracni krevet sa cvjetnom pokrivacem i pokraj njega veliki drveni ormar koji je imao veliko staklo po vanjskoj strani ormarnih vrata.

Kada je u potpunosti usla u sobu, na noćnome ormariću je primjetila crno-bijelu sliku na kojoj su se nalazila cetiri decka i u rukama su drzali kompase.Pomislila je da je jedan od njih vlasnikov sin pa ju je zanemarila zbog toga sto joj je pozornost privukao prozor i vrata koja vode na balkon.

Hodala je nesigurno po tepihu sve dok Carla nije zakoracila na balkon na kojem je jedva mogla stati i prvo sto je primjetila bili su djecaci koji su igrali nogomet i dobacivali si pokoje rijeci, a zene, za koje je pretpostavljala da su njihove majke, u ruci su drzale salice s kavom i smijale se necemu sto je mala djevojca, koja je na sjedjela na majcinom krilu, rekla i slatko se nasmjesila.

Mozda ova selidba ima i pozitivne strane...

_____________________

Ovo je moja prva knjiga i nemam iskustva pa su zato tako kratki nastavci,al cu se potruditi ;)

Nadam se da ćete dati sansu knjizi:D