NAKON TUGE

PROLOG

1. rujna 2004.

Jedna od najokrutnijih istina života je ta da zapravo u njemu ništa nije sigurno.

Zapravo, ni on sam. Sada smo tu, a u drugom trenu nestanemo poput pepela.
Jednostavno iščeznemo poput pare. Mi ljudi smo takvi da sve što imamo želimo
kontrolirati. Čak i uspijemo stvoriti iluziju da nam to uspijeva. Živimo u njoj sve dok ne pukne ta tanka nit koja povezuje iluziju sa stvarnosti i onda nam ostane samo
stvarnost.

Tada shvatimo koliko je sve oko nas nesigurno. Shvatimo da ne možemo
utjecati na stvari o kojima zapravo nikad nismo toliko razmišljali jer smo se usmjerili na ono što je pod našom kontrolom.

No, zar ne bi trebali veću važnost predavati stvarima koje nam
lako iskliznu iz ruke i nepopravljive su, a manju stvarima koje se uvijek mogu popraviti
i nadograditi? Obično mislimo da to i radimo, ali je li doista tako? Radimo li to uvijek?

Nekad se bojimo neprocjenjive vrijednosti i njene krhkosti pa se usmjerimo na onu koju možemo
izračunati golim okom.

Večeras će ta nit puknuti upravo za gospodina Dawsona, a on toga nije bio ni svjestan.

„Elena… Stvarno nisam htio da ovako ispadne. Daj mi samo dva dana da sve
ovo riješim pa onda možemo otići i negdje puno dalje od Londona. Italiju možda? Tamo si uvijek željela otići.“ – oprezno je govorio svojoj supruzi dok je svom silom pokušavao zatomiti osjećaj
krivice.

„Italiju?“ – cinično se nasmiješila Elena. „Pa ti vikend ne možeš provesti u
vikendici koja se nalazi nedaleko od Londona. O kakvoj crnoj ti Italiji pričaš? Da djecu u jedanaest sati noći budim iz kreveta i vodim na aerodrom? Sada im nisam imala vremena ni pidžamu presvući. O kakvom ti većem odmoru pričaš?!“ – bijesno mu
odgovori suzdržavajući se da joj glas ne pukne. Malo je reći da je bila bijesna. Bila je puno više.

Moglo bi se naći puno pridjeva koji bi opisali njezina trenutna osjećanja, ali
svi oni bi mogli stati u jednu riječ – razočarenje. Bila je vrlo mlada kada se udala za Patricka.

Tad je bila studentica iz Barcelone koja je sudjelovala u programu razmjene
studenata. Kako se već od djetinjstva zaljubila u englesku književnost, a potom istu i studirala, boravak u Londonu bio joj je ostvarenje sna. Planirala je pokušati završiti
studij u Londonu i ostati tamo zauvijek. Međutim, upoznala je Patricka.

Nijedno od njih dvoje nije krilo da je to bila ljubav na prvi pogled. U njihovom slučaju je vrijedila ona izreka da se suprotnosti privlače. Ona je uvijek bila blage naravi, skromna, introvertna djevojka koja je voljela knjige i prirodu više od ičega na svijetu.

Patrick je bio njena sušta suprotnost. Mladi, ambiciozni ekonomist koji je već par godina radio u firmi svoga oca. Dolazio je iz bogate obitelji koja nije bila baš oduševljena kada je saznala da je Elena kćer običnog profesora povijesti. Zapravo, ni njena obitelj nije bila sretna kad je saznala da se njihova starija kćer ima vezu sa već ostvarenim čovjekom.

Željeli su da se fokusira na studij i da sama sebi stvori priliku za uspjeh. Tako su je odgajali. Međutim, ubrzo se dogodilo nešto sasvim drugo.

Elena je nakon par mjeseci veze saznala da je trudna. S nepunih 20 godina, stavila je sve sa strane i udala se za jedinog čovjeka kojeg je u svom mladom životu voljela. Sada su bili već deset godina u braku i imali tri prelijepe djevojčice.

Prva je na svijet došla Clarry koja je sad imala već deset godina. Naslijedila je
očevu kosu boje karamele i Elenine tamno smeđe oči. Roditelji su bili presretni kada je došla na svijet.

Elena se posvetila njenom odgoju. Napustila je studij i prepustila se
Londonu koji joj je još uvijek bio stran. S obitelji je održala kontakt, ali ih je vrlo rijetko viđala. Odnosi su se zahladili nakon njene udaje za Patricka.
Iako se namjeravala vratiti na studij nakon što Clarry napuni jednu godinu, to se nije dogodilo.