NAKON TUGE

5. MASKE I ONO ISPOD NJIH

Kada smo izašli iz ravnateljičinog ureda, dočekala su nas tri para znatiželjnih očiju. Patriciji i gospođi Miller pridružila se i medicinska sestra. Poredale su se kao u crkvi. Jedna pored druge.

„Imate li možda nešto što bih mogla obući do kuće? Ne ide mi se baš vani ovakva." - ignoriram njihova znatiželjna lica i pokažem na ogrtač koji je još uvijek bio na meni.

Doduše, da je vrijeme malo toplije i da nisam prije pola sata umirala od hladnoće, vjerujem da bi mi bio sasvim dovoljan. No, čak ni ja nisam dovoljno luda da izađem na ovu hladnoću ogrnuta tri broja većim ogrtačem, a da ispod njega nemam baš ništa.

„Pokušat ću naći nešto." - ponudi gospođa Miller, ali se ne pomakne s mjesta.

„Nema potrebe gospođo Miller. U autu imam nešto stvari. Donijet ću joj da se obuće." - obavijesti nas Harry, te ne čekajući odgovor, napusti prostoriju. To natjera nas sve da se međusobno pogledamo.

„Patricia, spremila si moje stvari?" - pitam je želeći što prije napustiti ovo okruženje. Ona kimne i pokaže mi vrećicu u kojoj je, pretpostavljam, moja odjeća.

„Uvijek je bio bahat i nepristojan." - uzdahne gospođa Miller obraćajući se Trishi.

„Eto što se desi kad te novac odgaja. Uništio je jedan mladi život koji je tek trebao procvjetati." - teatralno doda Sestra čije ime iskreno nisam zapamtila. Pomislim koliko je neprofesionalno da se osoblje u ovako uglednoj školi tako ponaša.

„Majka ga je ostavila tati čim se rodio. Vjerujem da se gospodin Carroll veoma trudio, ali netko je je jednostavno otpočetka osuđen na propast." - Millerica slegne ramenima.

„Zahvaljujem Vam na pomoći. No, sada se slobodno možete vratiti svojim obavezama. Ja sam dobro, a Patricia je uz mene. Ne bih više da Vas zadržavam." - pokušam ih na što pristojniji način odjebati od nas, ali nisam sigurna da sam uspjela sakriti svoj jaz u glasu.

„Hmm... U redu." - Millerica uvrijeđeno promrlja. „Ak0 Vam što bude trebalo, znate gdje smo." - službeno kimne glavom, te se okrene i ode od nas. Sestra nas kratko pozdravi i požuri za njom. Kada se malo udalje čujem njihov šapat i mumljanje, ali ne raspoznajem riječi. Iskreno, ni ne zanimaju me.

„Kokoške." - pogledam Patriciu i prevrnem očima čim nam nestanu iz vidokruga.

„Jebote, kad trebaš doći ovamo pomisliš: elitna škola, uglađena djeca, sve fino pristojno... A kad ono dočekaju te nasilnici, palikuće, babe tračare. Ovo ovdje gore od uličnih bandi." - zamišljeno zaključi Patricia te na kraju izbaci donju usnu i lagano kimne glavom par puta.

„Čekajte, tek ste na početku." - iza Patricie se pojavi Harry kojega nijedna nismo primijetile dok nije progovorio. Primijetila sam da se Patricia lagano stresla.

„Izvoli, pretpostavljam da će ti donji dio biti ogroman, ali vjerujem da će ti poslužiti do kuće." - lijevom rukom mi pruži uredno smotanu odjeću. „Sve je čisto." - doda, a ja uzmem odjeću iz njegove ruke.

„Hvala ti puno. Na svemu. Ne mogu ti opisati koliko cijenim sve što si danas napravio za mene." - podignem glavu kako bi ga mogla pogledati u oči. Imao je izraz lica koji nisam mogla pročitati. Bio je ozbiljan. Rekla bih da otkako sam ga srela nisam vidjela osmijeh na njegovom licu, ali kad premotam naša dva jedina susreta, ni u jednom ne nađem razloga za smijeh.

A opet, nikada nisam vidjela nekoga da izgleda tako mlado i zrelo u isto vrijeme. Kao da godine i godine iskustva stoje iza njega, iako znam da nema više od dvadeset. Iznenadi me kada čučne ispred mene, spuštajući se tako negdje na moju visinu.

Bilo mi je drago što sam mogla napokon sagnuti glavu jer mi je od onog položaja bila muka. Usto, izgledao je tako visoko, gotovo nedostižno poput neba da sam se osjećala poput mrava. U sekundi sam pregledala u kakvom mi je stanju ogrtač, odnosno je li nešto otkrio. Hvala Bogu, sve je bilo na svom mjestu. Dosta je poniženja za mene danas.