NAKON TUGE

6. NEOČEKIVANE RASKRSNICE

„Podijelila sam poslove na dva dijela. Danas ću mu dati raspored. Pa kad je gospodinu teško raditi sa mnom, neka radi sam. Čak iako imam mali crush prema njemu, to ne znači da sam budala.“ – Melinda nam pomalo ljuto kaže svoju odluku, a potom otpuhne kovrčavi pramen smeđe kose koji joj je ispao iz bujne punđe.

Već petnaest minuta priča o Liamovom neozbiljnom ponašanju prema zajedničkom projektu. Po njenoj priči, on radi sve da mu se ona što prije ''skine s vrata.

Također, prema njenim riječima, kad ga zamoli da nešto napravi on se vadi na košarku i utakmice, a kad ona pokuša biti malo oštrija, upotrijebi sav šarm koji može da se ona izgubi i popusti. I opet prema njenim riječima, donijela je odluku da mu to više neće upaliti.

Moram priznati, ovaj se put činila vrlo odlučnom u svojoj namjeri. Nadam se da je njegov ''šarm'' neće ponovo poljuljati.
„Upalit ću svijeću da se to ostvari.“ – poruči joj Lisa dok tipka nešto po mobitelu.

„Zar se to ne pali samo kad netko umre?“ – namrštim se. Lisa na to slegne ramenima.
„Violetta stvarno bi trebala otići profesorici da je pitaš kako ćeš ti raditi projekt. Bojim se da nećeš stići sve napraviti do kraja. Već si mjesec dana u zaostatku za nama. Nepotrebno ćeš pasti predmet.“ – Melinda mi pomalo autoritativno savjetuje.

Znam da sam to trebala još davno napraviti, ali iskreno stalno zaboravljam. Možda i namjerno, jer ne volim grupne radove. Pogotovo s nepoznatim ljudima. No, Melinda je u pravu. Sutra bi to stvarno trebala obaviti.

„Ostat ću sutra poslije sata da je pitam.“ – nevoljko kažem i vilicom zagrabim veliki komad kolača od maline da mi malo ublaži naglu pojavu gorkastog raspoloženja.

Naime, poslije škole smo nas tri otišle u slastičarnicu koja se nalazi nekoliko blokova dalje od škole. Već smo prije bile tu i svidjelo nam se tako da često nakon nastave dođemo tu malo se opustiti prije nego što odemo svaka svojoj kući.

Slastičarna je nekako baš slatka. Nije velika, što joj omogućuje da opravda naziv „Peace“ koji nosi, jer uistinu odiše mirom. Zabačena je u ugao ulice, pa nikad nije pretjerana gužva, a mirisne svijeće i relaksirajuća glazba dodatno doprinose ugođaju. U kutovima su zavučene manje police na kojima se nalaze knjige koje doprinose kreativnom pogledu na ovo mjesto.

Nisam sigurna kakva je točno literatura, pa za knjige neću ništa tvrditi. Sve u svemu, nama je brzo postalo jako drago mjesto.

„Koliko god Kim bila naporna, drago mi je što imam para koji mi zapravo pomaže. Ne bih uspjela sama. Nadam se da ti neće sve to uvaliti da sama radiš. Nekad mi se čini da nam je dala čitavu englesku literaturu. Skoro svaku večer zaspim čitajući te knjižurine. Kažem vam, prirodni lijek za nesanicu.“ – Lisa napokon ostavi mobitel na stol i uključi se u razgovor.

Danas doista izgleda jako umorno. Plava kosa joj je spletena u neurednu pletenicu, a nedostatak šminke pokazivao je velike podočnjake ispod plavih očiju, kao i prištiće na čelu i bradi koji su posljedica stresa.

Sve imamo puno obaveza u školi, ali ja imam sreće što se (osim fizikalne) još uvijek ne bavim nijednom drugom aktivnosti. Lisa očajno želi upasti u jednu ljetnu školu u Parizu za mlade umjetnike, ali primaju samo 15 učenika iz cijelog svijeta. Također bi provela neko vrijeme s ocem koji živi tamo.

Lijepo je kada tako imaš želju i goriš za nečim. Ja svoju vatru još nisam našla. S druge strane, Mel je uključena u svaki klub u školi, a pritom uvijek izgleda kao da ima pregršt vremena. Ponekad stvarno razmišljam o tome što nas spaja da toliko volimo provoditi vrijeme zajedno kada smo potpuno različite. No, što god da je, drago mi je da postoji.