Jedina

12. Poglavlje

„Ovo ti je instagram, vidiš. Tu staviš slike i hashtag i svi ljudi vide. Moraš biti aktivan na društvenim mrežama, to ti je sad najbolja reklama", objašnjavala je Lorie zbunjenom Georgu.

„Ha - šta?" upitao je George češući se po bradi. Lorie je tako brzo govorila i pokazivala da je zaboravio šta mu je uopšte htjela pokazati. Njeni elegantni ženstveni prsti su tako brzo tipkali i prebacivali zaslone da ga je zaboljela glava.

„Hashtag. To ti je kao oznaka, pojam koji je svojstven tebi. Evo ja sam naprimjer stavila Chocolica kao hashtag i sada će svako ko klikne na to vidjeti da sam bila ovdje. Još sam stavila i lokaciju i označila tvoj novi profil Chocolica. Sada je sve to povezano u jednu cijelinu", govorila je Lori i pokazivala prstima sve to.

George je duboko uzdahnuo.

„Lorie sine, ja sam tek naučio kako da nazovem nekog na tom telefonu. Tebi to možda izgleda kao dječija igra, ali zapamti da sam ja iz doba kad si morao otići na telefonsku govornicu da nazoveš nekog i to ako je ta druga osoba bila imućna pa imala telefon. Sine, puno zahtjevaš od mene. Nisam ja više mlad da pratim svu tu novu tehnologiju. To treba vi mladi da koristite, a mi stari da se prihvatimo onoga što znamo. Sat vremena si provela objašnjavajući mi kako se koristi taj vajreb ili kako već, nisam ni to zapamtio", rekao je umorno George.

„Ali, George, ovo ti je dobro za posao", tvrdoglavo je objašnjavala Lorie.

„Lorie, kćeri, ja godinama već radim i to jako dobro bez svega toga. To što vi sada radite to mi radimo već godinama. Jedna osoba proba ili kupi, kaže drugoj i tako se razvijao posao. Vama je sada mnogo lakše jer sve to ide preko tih lapopa i tap – tap sve vam dođe na noge. Ja ću, sine, da pravim čokoladu, a ko hoće nek kupi", rekao je George i okrenuo se prema djeci koja su sjedila za malim stolom i pravila ukrase od čokolade. Njihova odjeća je bila umazana, čokolade su imali po rukama, licu pa čak i kosi. George se u početku zabrinuo da će Lorie da se naljuti na njega zbog toga što im je dao da se igraju, ali Lorie je samo bacila pogled na njih i nasmijala se.

„Lolie, vidi. Naplavila sam slce", rekla je Jane dok je s isplaženim jezikom pokušala da pažljivo podigne svoju kreaciju. Lorie je s osmijehom gledala to jadno savijeno srce i nasmijala se.

„Ma bravo ljubavi, uskoro ćeš ukrasti Georgeu posao", rekla je Lorie i potapšala je po glavi. Pogledala je u Jakea koji je pravio nešto što bi kao trebalo biti auto, ali mu se stalno raspadalo, pa je potapšala i njega po glavi. Jake je podigao glavu i nasmijao se najblistavijim osmijehom i vratio se svojoj kreaciji.

„Znaš da će morati da se kupaju kada dođu kući", pitao je George na što je Lorie samo odmahnula glavom i nastavila da stavlja slike na tek otvoreni profil Georgove čokolaterije.

George je samo odmahnuo glavom i uživao u tim trenucima sreće. Otkako je izgubio ljubav svog života prije više od petnaest godina, zaboravio je kako biti sretan. On i njegova pokojna žena nisu imali djece. Jednostavno im nije bilo suđeno, ali su zato bili blagoslovljeni osmijesima sve djece koja su dolazila kod njih. Zbog Lorie je stavio dječiji stolić u kutu prostorije s malim dječijim stolicama. Imao je sve vrste kalupa koje bi jedno dijete moglo poželjeti. Nije ga sklonio ni kad je Lorie porasla. Sjećao se njenih roditelja koji su često dolazili da je odvedu kući kako mu ne bi smetala, a on ih je svaki put uvjeravao baš u suprotno.

Gledao je u Lorie s ljubavlju dok je ona nešto tapkala na svom laptopu. Nije znao ni koliko mu je nedostajala sve dok je nije vidio opet. Mislio je da neće živ dočekati njen povratak. Njegove stare kosti su polako popuštale pod teretom života, ali borio se. Šta mu je drugo ostalo.

Zvončići iznad vrata natjerali su sve da pogledaju prema ulazu. George je pogurao naočale prstom kako bi mogao vidjeti ko je i onda je pogledao u Lorie. Njene oči su bile šokirane, a njena usta blago otvorena. Kada je teško progutala George je vratio pogled na pridošlicu. Joel Doonesbury. Ni manje, ni više nego momak koji je slomio Lorie srce. Samo što to tu na vratima je bio čistokrvni muškarac i po pogledu u njegovim očima kada je ugledao Lorie, George je znao da je taj muškarac došao namjenski. Da se bori za ono što pripada njemu. George se osjećao sretnim zbog toga iako to lice nije pokazivalo.