Jedina

14. Poglavlje

Kada se Joel konačno uputio u svlačionicu kako bi obukao kombinezon i spremio se za slikanje, Lorie je svoj bijesni pogled uputila prema svojoj tetki, koja je pokušavala da gleda bilo gdje osim u Lorie.

„Koliko sam ti puta do sada rekla da ne ugovaraš stvari bez da se posavjetuješ sa mnom. Pobogu si tetka, mogla si mi barem reći o čemu se radi, a ne čekati da dođem ovdje i ispadnem budala. Sada on sigurno misli da sam ja sve ovo dogovorila kako bi ga vidjela", rekla je Lorie, naslonila leđa na stolicu i prekstila ruke preko prsa. Duboko je izdahnula i ona bora između obrva joj se produbila.

„A drago dijete, otkud sam ja znala da je to taj Joel. Srela sam Jamesa dok sam vodila djecu u park, on je bio tamo sa svojim unukom i tako smo se uputili u razgovor. Rekla sam mu kako sam ih uzela malo da se zabavimo prije nego svi odete. Pitao je gdje, a pošto će se svakao otkriti da si ti Lorie McGeorge ispričala sam mu i tako smo i započeli priču. Spomenula sam tvoj novi projekat o auto trkama i da moramo još uvijek napraviti naslovnicu. On me pogledao i rekao da ima vozača i auto, čak bi nabavio i fotografa. I kad smo malo razmislili bila je to savršena ideja za promociju i knjige, a i medijska pažnja tom vozaču neće škoditi", rekla je Lorelai tiho.

Lorie je duboko udahnula, spustila ruke pa izdahnula.

„Tetka. Volim te više nego što možeš zamisliti, ali ponekad stvarno zabadaš nos gdje mu nije mjesto", rekla je Lorie.

„Ne znam što ti moje zabadanje sada smeta. Da nisam gurala nos u tvoje poslove Lorie McGeorge ne bi ni postojala. Tvoje priče bi još uvijek ležale u nekim prašnjavim rokovnicima i ti bi još uvijek ležala u tamnoj sobi i čekala neko prosvjetljenje. Po svemu tome, rekla bih da ti je svako moje zabadanje donijelo više dobrog nego lošeg", rekla je Lorelai ponosno.

Lorie je samo pomireno odmahnula glavom svjesna da nema argumenata da se prepire s tom tvrdoglavom ženom. Što je učinjeno – učinjneo je. Lorie samo mora Joelu objasniti da ona nema veze sa svim ovim što se dešava.

*

Joel je stajao samo u hlačam, vrh plavih bokserica je virio iznad ruba crnog materijala i ta plava boja je je još više isticala boju njegovog preplanulog tijela. S bradom spuštenom na prsa odmahivao je glavom dok je slušao Jamesovo objašnjene.

„... i onda je ona rekla da joj treba slika za naslovnicu knjige i ja sam pomislio da bi to bila dobra stvar za obje strane. Mislim, znaš ti koji PR ćemo dobiti na ovaj način."

„James. Zašto je moje auto tu i zašto si dozvolio ljudima da ga diraju? Znaš da mi to smeta i koliko pažnje posvečujem njegovom izgledu. Ne smeta meni slikanje, nije ni prvo ni posljednje koje ću da odradim. Ono što mene zanima kako si dovukao auto ovamo i ko ga je vozio?" upitao je Joel pomalo ljutito.

„Vozio?" James je samo odmahnuo glavom a usne su mu se podigle u osmijeh. „Niko ga nije vozio. Imam prijatelja koji ima teretni avion i tako smo ga prevezli ovamo. A od aerodroma do ove lokacije sam ga vozio ja. Znam koliko si osjetljiv na to da neko vozi tvoje auto", rekao je James kolutajući očima.

Joel je samo odmahnuo glavom i skinuo hlače. Dok je skidao čarape vrata iza njih su se otvorila i začuo se ženski uzdah. Joel je pogledao preko ramena i ugledao mlađu ženu s ručkom kofera u ruci kako prelazi pogledom preko njega. Činila mu se poznatim, ali nije mogao to lice da poveže s nekim sjećanjem. Njeni rumeni obrazi odavali su nelagodu, dok su njene oči sijale od nečeg potpuno suprotnog. Dok je prelazila pogledom preko njegovih butina, zadnjice do tih razvijenih ramena u njima je vidio ništa drugo do žudnju. Joel se samo okrenuo i nastavio skidati čarape sa stopala.

„Jeste vi šminkerica?" upitao je James itekako svjestan kako Joel utiče na žensku populaciju. Nije to bio prvi put da se neka žena izgubi pri pogledu na njegovo tijelo.