Jedina

3. Poglavlje

Lorie je duboko udahnula i rukama prešla preko izazovne majice koju je obukla za tu prigodu i spustila ruke do bedara i čvrsto ih stisnula svojim drhtavim rukama. Nervozu koju je osjećala u tom trenutku bila joj je nerazumljiva, ona je ipak znala s ljudima, stalno je komunicirala s njima, ali ovo su bili njeni ljudi. Ljudi koje je poznavala skoro cijeli svoj život.

Otvorila je vrata i zvončići iznad su zasvirali. Polako je koraknula u knjižaru u kojoj je znala provoditi svo slobodno vrijeme dok je bila mlađa. Ova renovirana prostorija nije imala one ostarjele, pretrpane police. Nije imala onaj ustajali miris knjižnice, nije ličila na drugi dom. Od njenog drugog doma ostala je samo konstrukcija.

Uredno poredane iste bijele police duž zidova i uredno složene knjige odavale su modernost i urednost. Bijeli pod i lila zidovi su govorili o ženstvenosti i bili su prijatni na oko. Decentni miris limuna se osjetio u zraku i pogled joj je sletio na lila klupe u centru prostorije i bila je sretna što je pozicija još uvijek ostala ista. Otišla je do njih i manikiranom rukom prešla preko pliša i konačno opet sjela i pustila uspomenama da je okruže. Sjetila se Maye i njene majke koja je bila vlasnica knjižare, a Lorie im je dugovala toliko toga da je odlučila prvo javno pojavljivanje da bude baš tu. Sjetila se prve knjige koju je počela čitati na toj klupi dok je čekala Mayu da se spremi. Knjigu koja joj je otvorila novi svijet. Iako nikad nije voljela da čita knjige u školi, sve što je nametnuto njoj je bilo odbojno, nakon prvog poglavlja te knjige uplovila je u svijet pisanog slova i nikad više nije ni izašla iz njega. Taj imaginarni svijet je bio njen spas, odmor od svega što se dešavalo oko nje. Bio je to svijet u kojem je uživala. Svijet koji joj je proširio vidike i dao ulaz u mnoge životne situacije. Prelazila je rukom preko pliša i pogledala prema ženi koja se pojavila na prolazu.

Kad je zanosna crvenokosa krenula prema njoj Lorie nije mogla ništa drugo nego da se nasmije. Vatreno crvena valovita kosa, bila joj je poznata još iz vremena je dobila majčino dopuštenje da se ofarba, lepršala je za njom dok su se kukovi njihali pri svakom njenom pokretu. Lorie pomisli šta bi mnoge žene dale da im je taj seksipil urođen kao kod Maye. Njene zelene oči gledale su stazu kojom se kreće.

Kad je vidjela da joj se pribižava Lorie se ispravila i s osmijehom posmatrala njeno napredovanje. Maya je podigla glavu i s osmijehom pogledala u nju, a zatim stala u mjestu i s očima koje nisu mogle sakriti šokiranost prelazila preko nje, a zatim vrisnula i potrčala joj u zagrljaj. Zagrljaj koji je Lorie rado primila i rado pružila. Jedan od onih koji joj je toliko nedostajao.

„Lorie!! Bože, to si stvarno ti. Mislila sam da te nikad više neću vidjeti. Šta tebe dovodi u ove krajeve? Daj da te vidim", rekla je Maya i s rukama odgurnula Loriena ramena. Zvižduk koji je ispustila činio je dobro Lorienom egu.

„Bogami Lorie, tebi je odsustvo iz ovog malog mjesta činilo dobro."

Iako je postojala sva tehnologija da se vide preko malih ekrana, Lorie nije smogla snage da ikoga od njih nazove. Da, bilo je to pogrešno, ali jednostavno nije mogla.

Lorie se nasmijala i pogledom prelazila preko zanosne zelenooke prijateljice. Bila je ono što je svaki muškarac sanjao i u mislima imao dok je radio neke radnje. Isto tako je bila sve ono što su žene željele biti, a nisu mogle. Čak je bila i glavni lik u jednoj od njenih knjiga, tačnije knjige koju je došla promovirati ovaj dan.

„Pa čula sam da se ovdje dešava neka promocija, pa sam svratila", rekla je Lorie posmatrajući ponos koji je sijao u zelenim očima.

„Da, Bože, Lorie. Kad su mi javili da želi prvo pojavljivanje i prvu promociju ikada da uradi u mojoj knjižari krenula sam da plačem. Znaš li ti šta će takva reklama da uradi mjestu poput ovoga. Svi hoteli su rezervisani, svaka slobodna soba izdata, a grad pulsira od ljudi. Ne znam uopšte kako je čula za nas, niti za ovo malo mjesto, ali drago mi je da jeste. Nego, jesi i ti zbog toga došla? Hoćeš da te smjestim u prvi red, to je najbolje što mogu da uradim za tebe. Bože kako si mi nedostajala", reče Maya i povuče dugogodišnju prijateljicu u zagrljaj. Udahnula je dobro poznati miris losiona od vanilije koji je bio Lorien zaštitni znak.