BROKEN HEART/Tara Subašić

20

Tara Subašić

"Da nama prodate marinu imali bi puno veće prihode i podmirili bi poneke dugove"-uporan je bio riječanin ali ne kao ja.

"Marina nije na prodaju a da ne govorim u kakve dugove bi upali Jerko i Ante prodajom marine."

"Vaš brat Danijel ima novaca stoga mogao bi pomoć kumovima ako upadnu u dugove"

"Sigurna sam da moj brat ima pametnijeg posla. Marina nije na prodaju,sastanak je završen. Hvala doviđenja"

Izašla sam van sa osmijehom,a i Jerko za mnom. Pogledala sam na sat i bilo je 15:30,kvragu Mia

"Idemo proslavit uspješno odrađen sastanak?"

"Mia je još u vrtiću moram po nju"

"Pa petak je neka ode Ante po nju i tako mora doć oo nju navečer"

"Imaš pravo."

Nazvala sam ga

"Molim Subašićka"

"Mia je u vrtiću,možeš po nju? Moram ostat duže radit"

"Ok,donesi joj robu"

Prekinula sam i sjela u auto. Nakon 10 minuta bili smo ispred Despasita

"2 šljivovice"-rekla sam konobaru i sjeli smo za stol.

Nakon 2 sata sam krenula prema kući i ušla,ušla sam u Mijinu sobu i u ruksak joj spremila 2 haljinice,pidžamu,pastu i četkicu te se spustila nazad u auto. Moram se ponovno suočit sa Nediljkom i Leom. Muka mi je od same pomisli na to no šta mogu?

"Opet ti?"-vrata mi je otvorila Lea

"Donesla sam robu svojoj kćeri. Zabranjeno?"

"Ja ću joj predat"

"Nećeš ti ništa sama ću"

Prošla sam pored nje i ušla. Mia je bila u sobi kod Mare i igrala se

"Mamaaa"-veselo je potrčala meni nakon što me vidjela u dnevnom

"Pile moje malo"-rekla sam i zagrlila ju.

"Tu ti je roba. Slušaj tatu ok?"

"Nećeš ostat na večeri?"-upitao me Ante

"Ne treba nam ona za stolom"-rekle su Lea i Nediljka u isti glas

"Idem,Suba me čeka"

"ANTEEE,TARAA"-vikala je Mara sa Kata

"Šta je bilo? Šta se dereš?"

"Mia je izašla na stražnja vrata nema je"

Kad je to rekla svijet mi se srušio

"ETO TO JE SVE JER GONIŠ MOG MUŽA TU PO KUĆI"

"PRESTANI GOVORIT DA TI GANJAM MUŽA. MOJE KĆERI NEMA TI MK GOVORIŠ TU KAKO TI GANJAM MUŽA,PRE...."

Ante Rebić

Tara se samo srušila nakon vikanja. Ne znam od kuda Lei pamet da viče na nju kad je ovako ranjiva,uzeo sam ju u naručje i krenuo nosit prema sobi

"Kuda ideš s njom?"

"U sobu naše kćeri,a ti ćeš me čut za to vikanje."

Unesao sam ju u sobu i polegnuo te izašao

"Cure idite njoj. Slušajte me sad dobro vas dvije,prema njoj će te se ponašat normalno jer je ona majka moje kćeri."