Danijel Subašić
Tara je zaspala,a ja sam sišao vidjet da li može Tonka sa njih oboje izać na kraj.
"Ljubavi? Možeš s oboje?"
"Iskreno? Ne,Mia je dobra,ali ovaj naš vrag"
"Nema mira?"
"Nimalo,želim se posvetit Mii ali kako kad gospodin non stop nešto izvodi. A ona je tužna cijelo vrijeme"
"Idem ja do nje kratko"
Došao sam do Mie i sjeo do nje.
"Mijić jesi dobro?"
"Jesam ujo ali kad je mama tužna inda sam i ja"
"Gledaj ljubavi mama je tužna danas posebno jer joj fali Hrvoje. Pričala ti je koliko su se voljeli i koliko je bila tužna dok je umro,onda si joj došla ti i bila je opet sretna"
"Ali nije danas,danas je puno plakala"
"Znaš jako dobro zašto. Želiš da zovem baku da dođe?"
"Ne. Ja bi da dođe baka Marina i bude sa mnom ili da ja idem tamo molim te ujooo"
"Idem ju zvat"
"Reci Danijele"
"Možeš doć ovdje i bit s Miom? Ili da Mia ide kod vas"
"Budem došla po nju"
"Doć će po tebe. Idi reć mami da ideš"
Tara Subašić
"Mama? Ujo je zvao baku Marinu i rekla je da će doć po mene da idem kod njih. Smijem?"
"Smiješ. Uzmi si robu za sutra i pidžamu"
Stavljala je stvari u torbu i smješkala se.
"Stavila sam haljinicu i četkicu i češalj"
"Dobro,slušaj ih,može?
"Da mama"
"I ne ispituj puno o Hrvoju,boli ih to"
"Oke"
Danijel Subašić
"Kako je Tara?"
"A šta da vam kažem? Plakala je i jedva se smirila i zaspala."-rekao sam Marini i Svetku
"Jadna,hoće pustit Miu?"
"Da da bez brige. Brine me više ona"
"Znam,nije bila kod nas već 4 godine bojim se da nema hrabrosti za to"
"To i ja mislim Svetko,voljeli su se bila je non stop kod vas mislim da zbog toga ne dolazi"
"Probaj ju dovest sutra"
"Evo meee"
"Idemo mala?"
"Da,hvala ujko"
"Ajde i slušaj ih,oke?"
"Da,ujko čuvaj mamu. Plače opet"
"Budem princezo"
Marina Ćustić
Došli smo sa Miom doma te je sve gledala sa velikom znatiželjom. Ista je Tara
"Baka? Mama je rekla da ne pitam puno jer je i vama teško ali zanima me"
"Šta te zanima?"
"Kako je izgledala soba od tate Hrvoja? Smijem ju vidjet?"
"Da,dođi"
Uzela sam ju za ruku i odvela u sobu. Sjela je na krevet i promtrala
"Jako je ljepa. Ono su mama i tata?"
"Jesu,to su se slikali kad se ženio tvoj ujak Oliver"
"Ljepi su bili,baka? Jel smijem ja spavat kod vas u sobi?"
"Smiješ,a smiješ i tu"
"Nebi tu. Malo se bojim"
"Dobro,reci ti meni jel te sluša baka Nediljka?"
"Da,voli me jako. Ali mamu baš ne voli Lea stalno viče na nju,a baka ju je počela voljet"
"Tako ti to ide s curama,ni mama nije dala da joj druga cura pogleda Hrvoja"
"Ali zločesta je Lea. I na mene je vikala i zato ne volim ić kod bake dok nema tate"
"Zašto je vikala?"
"Da ja imam samo jednog tatu,a ne dva i da me tata ne voli"
"Gledaj princezo istina je da imaš samo jednog tatu ali mi svi znamo da voliš i Hrvoja jako kao što i on tebe voli iako je na nebu. A tata te obožava i nedaj nikome da ti uzme tatu,ok?"
"Da,ali tata ć dobit bebu sa Leom i onda će više nju volit,a ja ću bit mamina"
"Sigurna sam da će te i onda volit,ako ne imaš nas sve i mamu koja te obožava. Ti si Rebić je li tako?"
"Ne, mama i tata su se dogovorili da sam još Subašić i da im sama kažem kad želim imat tatino prezime"
"A želiš li?"
"Ne još. Ljepo mi je ovo"
YOU ARE READING
BROKEN HEART/Tara Subašić
Non-FictionTara je sestra Danijela Subašića,ona ima 24 godine dok je Danijel stariji od nje 4 godine. Ima dečka kojeg obožava i koji nju obožava,no nakon nesreće hoće li Tara ponovno moći voljeti?
