BROKEN HEART/Tara Subašić

♡21♡

"Ti nas pozivaš na red zbog nje?"-zbunjeno me upitala mama

"Mama nestala mi je kćer,Tara je u nesvijesti a tebe brine jer ju branim."

Okrenuo sam se prema vratima kad sam začuo zvono

"Dobar dan?"

"Dobar dan,molim vas da pođete vi i gospođica Tara u potragu možda se oglasi na vaše dozivke"-rekao je policajac

"Tara je gore u sobi u nesvijesti je"

"Čekamo vas vani čim dođe sebi,krenut ćemo"

Tara Subašić

Probudila sam se i vidjela zabrinute Katu i Maru kod mene.

"Mia? Jeste ju našli? Di je?"

"Smiri se Tara,nismo"

"Moram ić nać ju. Mala je još"

"Smiri se Tara,dođi sebi pa ideš"

"Nee Kato ne razumiješ moram ju ić nać"

"ANTEEE BRZO"-dozvala je Antu nakon što me nije mogla zaustavit

"Tara? Jesi dobro?"

"Ante moram ić nać Miu. Molim te idemo"

"Tara smiri se molim te. Dođi sebi i idete nać malu"

"Nediljka i vi ste majka razumijte me"

"Tara molim te,samo popij vode i dođi sebi pa idete"

Popila sam vode i malo se smirila te smo izašli. Ušli smo u auto i krenuli prema šumi

Ante Rebić

Tara je loše a sve to potiskuje

"Halo?"

"Gospodine Rebić prijavili su lovci prometnu nesreću nedaleko od šume u Inotskom. Krenite prema tamo dolazimo i mi i hitna"

"U redu"

"Šta je bilo?"

"Lovci su prijavili prometnu nedaleko od šume u Imotskom idemo tamo"

"ANTE NE MOGU SE BAVIT PROMETNAMA. NEMA MI KĆERI"

"MA SMIRI SE,MOŽDA JE MIA TAMO"

Ušutila je i okrenula se prema prozoru. Zaustavio sam auto na cesti i upalio sva 4 te izašao.

"Možeš?"

"Da"

"MIAAA"

"MIAA TATINO DI SII"

"MIAAA JAVI SEE"

"Jebemti mater"-rekla je Tara nakon što je pala i uvrnula nogu

"Jesi dobro?"

"Jesam,Ante? Krv? Mia?"

"Dođi"

Uhvatio sam ju i podignuo te smo se spustili niže niz brdo.

"Jerko?  Bože moj"-rekao sam i kleknuo  pored njega

"Jerko? Izdrži molim te dolazi hitna"

"Provjeri dal diše"-rekao sam joj a ona mu je opipala puls,i provjerila mu disanje

"Diše,živ je"

"Hvala Bogu,izdrži kume"

"Ante? Mijina vesta?"

"MIAAA DI SI?"

"MIA MAMINO"

"Auto? Ante idemo vidjet u auto"

"Idem ja budi s Jerkom"

Tara Subašić

Ante je otišao a ja sam ostala s Jerkom.

"Izdrži Jerko molim te"

"Mia..."

"Jerko? Dolazi hitna izdrži"

"Mia...je...u....Zadru"

"Šta?"

"Zovi....brata"

"Tara? Nema je"

"U Zadru je. Rekao je Jerko,daj mi mobitel"

"Evo"

"Reci Ante"

"Suba,Tara je. Digni cijeli Zadar na noge,Mia je tu"

"Kako tu? Oteo ju je netko?"

"Očito Danijel. Samo ju nađi,mi dolazimo"

Prekinula sam i popela se na cestu. Hitna je odvezla Jerka,a mi smo sjeli na cestu

"Kad ćemo ju nać Ante?"

"Nikad,da si pustila da vražija marina ide u prodaju nebi došlo do ovoga. Ranila si me kad si htjela pobjeć,sad vraćam dug"-rekao je Stjepan i uperio pištolj u Antu

"Ne nemoj. Rani mene,poštedi njega"

"Sanjaj mala"-rekao je i pucao u Antu. Pogodio ga je u ruku jer se izmaknuo

Ponovno je krenuo no bacila sam se pred njega i pogodio me u trbuh.

"TARAA? NEEE"

"TARA? HITNA JE TU MOLIM TE"

"Suba,Mia?"

"Kod mene je. Jeste dobro?"

"Ranjeni smo. Čuvaj Miu"

"Tara,izdrži. Naša Mia je kod svog ujaka"

"Krvariš"

"Pusti mene,izdrži"

"BRZOO DVOJE RANJENIH JE OVDJE"-viknula je medicinska sestra i oboje smo pali u nesvjest