A shelfie is a picture of a shelf, especially that shows off someone's books, movies, art, special belongings, etc.
Nakon više mjeseci izbivanja, ne bih željela odmah s početka krenuti u naklapanja kako je ovaj kutak Interneta bespovratno mrtav i samim time postaviti sumoran ton za ostatak teksta. No, koliko god ja željela uviti to u celofan, ono što rekoh sušta je činjenica i ništa manje. Moram priznati da ni ja sama nemam neki dobar razlog zašto sam zapustila ono što me nekoć ispunjavalo i ono za što sam aktivno pravila vrijeme u rasporedu (pisanje, jel). Mislim da se podrazumijeva da dok akademska godina teče nitko nema volje ni za što, a najmanje za virtualne mentalne masturbacije.
Kako bilo, ljeto je odavno otpočelo (a u trenutku kada se sjetim ovo dovršiti i objaviti, vjerojatno je i završilo), a inspiracije, volje, ičega - ni za lijek. Nisam nikada mislila da mogu doživjeti spisateljsku blokadu jer ono što pišem (odnosno, objavljujem) nije fikcija. To se, naravno, pokazalo pogrešnim. S obzirom da sam ovo u početku pokrenula s idejom mjesta za razglabanje o društvenim problemima i inim temama, smatram da je moja odluka o prestanku listanja portala i čitanja novina prije par mjeseci kumovala suši u glavi (što se pisanja tiče). Svejedno, smatram da je to bila najbolja odluka koju sam donijela unazad godinu dana. Mogla bih sada nadugo i naširoko o tome, ali da sumiram – toliko je oslobađajuće ne morati brinuti tuđe brige i nositi breme tuđe boli na svojim leđima. Empatija je divna pojava, ali kada se određena linija prijeđe postaje najgora mašina za auto-destrukciju.
Da se vratim na današnju temu! Knjige. Čitanje. Pišem o tome u isto vrijeme jer je jedino konstruktivno što mi pada na pamet, jer sam shvatila da je dobar način za upamtiti sinopsis, ali i da dam nešto preporuka jer se zaredalo par sjajnih naslova malo manje poznatih autora. Ali i onih velikih pisaca za, pardon my french, kurčenje. Šalim se. Donekle. U svakom slučaju, na polici se skupila zanimljiva ekipa. Unaprijed se ispričavam ako opisi negdje budu šturi jer je glavnina ovoga pročitana tijekom lipnja i srpnja, kada sam pretežno bila doma. A opaki buntovnik koji jesam, naprosto se ne mogu natjerati da radim bilješke tijekom čitanja, to donosi nepozvane uspomene na lektiru. Na umu imajte i još uvijek prisutne simptome otežanog sklapanja smislenih, a da ne kažem i lijepih rečenica. Evo, obećavam, prestajem s okolišanjem i prelazim na poantu!
Obiteljska sreća (L. N. Tolstoj)
Prvo na redu je Tolstojevo djelo. Čitala sam ga na engleskom jer sam si zacrtala da moram postati fluidnija u pisanju na istom. Nekim slijedom misli činilo mi se logičnim da bi čitanje moglo imati utjecaja. Također, za ekipu iz Hrvatske, knjižara VBZ ima pregršt klasičnih naslova na engleskom za siću (do pedeset kuna). Sada kada gledam u retrospekciji, čitanje ionako kompleksnih pisaca na stranom jeziku možda i nije najsjajnija ideja. No, blagoj jezičnoj barijeri unatoč, mislim da smo se (Tolstoj i ja, jelte) dobro razumjeli.
Obiteljska sreća Tolstojeva je novela koja pripada njegovom ranijem opusu, odnosno djelima koja su izdana prije dva velika romana koja su ga učinila jednim od legendarnih autora svjetske književnosti.
Čitateljima koji tek zalaze u literarnu sferu (ruskog) realizma na književnim forumima često se preporučuju sažetija i uvjetno rečeno jednostavnija djela (uvjetno rečeno jer kratke priče nisu nužno lakše za čitanje ili manje književno vrijedne isključivo radi svoje forme). Na taj način pokušava se navesti čitatelja da se upozna s obilježjima realizma, ali da ga ipak ne odbiju opseg i deskriptivnost, dvije karakteristike koje svakako mogu biti zastrašujuće pojedincima.
Obiteljska sreća sjajan je primjer jednog takvog djela- u svega nekoliko desetaka stranica stala je srž realizma, a podosta se može zaključiti i o Tolstojevom stilu i načinu na koji razmišlja. Likovi su plastični i slojeviti, a najveći dio karakterizacije temelji se na odnosu lika i društva. Tolstoj u karakterizaciji ne štedi nikoga i svi su u potpunosti ogoljeni, ali istovremeno u čitatelju uspijeva pobuditi empatiju. Prosto rečeno, na izniman način dočarava ljudskost.
