6. poglavlje

26 5 0
                                    

Oslanjajući se na svoja čula, uočila sam čak osam vukova koji su me okruživali sa svih strana. Kada su bili sigurni da su mi blokirali sve moguće rute za begstvo konačno su prestali da se skrivaju i ukazali se preda mnom, izišavši iz gustog četinja.

Prvo što sam primetila bilo je da su bili veći od normalnih vukova i da su zračili čudnom energijom koja je bila dovoljna da učini druge životinje i slabije ljude da im se pokore bez razmišljanja. Bili su obdareni debelim i gustim krznom sivih tonova, osim jednog koji se izdvajao od ostatka čopora. Bio je crn poput noći i veći od ostalih - vođa čopora, pretpostavila sam. Njuška mu je već bila natopljena krvlju prethodne žrtve, još sveža i jarko grimizna, pokazujući svakom koga vidi svoju nemilosrdnost i okrutnost.

Počeo je da reži na svoje saputnike dajući im signal za napad i usput otkrivajući svoje oštre očnjake spremne za komadanje sledećeg plena. Četvorica vukova su brzo smanjila udaljenost i napala istovremeno koristeći se i kandžama i zubima mesto oružja.

U tako skučenom prostoru, okružena krvožednim neprijateljima, znala sam da bi mi mač bio prečica do smrti. Dok bih njime zamahnula u jednom pravcu, drugi bi imali dovoljno vremena da iskoriste izloženi deo tela i raskomadaju me. Zato sam ga odmah odbacila ciljajući jednog od vukova. Ipak, pre nego što ga je oštrica lišila života, uspeo je da odskoči i prođe sa manjom povredom noge. Nisam traćila ni sekunde više. Umesto da čekam da ostala trojica dođu do mene, potrčala sam u susret dvojici, ostavljajući jednog iza leđa. Brzo sam izvadila svoje bodeže iz unutarprostornog prstena i zamahnula ka njima.

Dvojica vukova, ne nadajući se da ću pružiti ikakav otpor, a kamoli krenuti prema njima, su bili u potpunosti izloženi, dopuštajući mi da im bez problema presečem vrat. Ispustili su krik, pre nego što su pali na mestu, puštajući svežoj krvi da oboji zelenilo pod njima.

Dok sam se pozabavila čudovištima ispred sebe, onaj iza je već došao do mene i iskezio svoje zube u nadi da će uspeti da mi pregrize vrat. Okrenula sam se i na vreme se odbranila bodežom. Oštrica mu se našla u ustima presecajući mu jezik. Iskoristila sam taj trenutak i zamahnula i drugom iz sve snage zabijajajući je u sred njegove glave. Zatim sam izvukla oba oružja, a njegovo telo se pridružilo mrtvim saborcima na zemlji.

Vođa čopora je besneo i počeo da zavija dajući do znanja preživelima novi plan.
Potrčala sam ka ostalima dok se još nisu pregrupisali. Brzim i samouverenim potezima sam se rešila ostale četvorice došavši oči u oči sa crnim čudovištem.

Očekujući da ću ga napasti kao i prethodne žrtve odmah se povukao. Iscerila sam se jer je baš to bilo ono što sam želela. Dok sam se pozabavila ostalima, iskoristila sam trenutak njegove nepažnje da pokupim mač u unutarprostorni prsten, te sam ga sada izvadila, vraćajući bodeže na svoje prvobitno mesto. Zamahnula sam mačem ka njemu u jednom potezu mu odsecajući glavu.

Međutim, posao još nije bio završen. Zabila sam mač duboko u njegove grudi, rasecajući prostor oko srca dok nisam naišla na kristal. Čim sam ga uzela u ruke, mogla sam da osetim ki koji je iz njega isijavao. Očistila sam ga, ali je njegova boja i dalje bila ista kao jarko crvena krv koja ga je do nedavno okruživala. Uzevši i ostale kristale, mogla sam da primetim da je svaki imao ki u sebi samo u različitim količinama.

Već sam imala par teorija o njima i razlogu pojave čudovišta na ovom svetu, ali sam se suzdržala od preranog zaključivanja. Tek kad budem imala sve informacije ću znati potpunu istinu.

Dalje sam nastavila istim tempom. Češće sam pravila pauze, ali se nisam borila, osim ukoliko čudovišta sama ne bi preuzela inicijativu da me napadnu.

Dok sam konačno došla do svog odredišta, već sam imala 19 kristala.

Zakoračivši u središte šume, mogla sam da primetim značajnu promenu u atmosferi. Vladala je tišina. Neprirodna tišina. Nije bilo zvukova insekata, ptica, niti sitnih godara, a energija koja je strujila prostorom otežavala je disanje. Kako su uslovi za život prvobitnih stanara šume bili nemogući, sa sigurnošću sam mogla da tvrdim da su svi ili pobegli ili nastradali.

Vrhovni GospodarWhere stories live. Discover now