Raspravljalo se o religiji i vezano uz to je rečeno da je ateizam pojava pretežito u mlađih generacija koja sa vremenom zbog straha pred smrću nestaje te prelazi u teizam. Tada je meni, sa uobičajnom samouvjerenošću dobačeno da još ima nade za mene.(Aleluja!) Dobacivanje me nije toliko pogodilo, niti se time više i zamaram, ono je, uočio sam, uobičajna taktika onih koji nemaju ništa boljeg za reć.Ipak, zamislio sam se nad iznesenom tvrdnjom, koja prevedeno tvrdi da ljudi na kraju krajeva prelaze na vjeru iz straha od smrti.
I s time se slažem, to doista jest najveći i najbolji razlog koji se za to može naći. No kada mi i vjernici to kažu i pritom se nadaju da ću i ja u strahu se preobratiti, ja se pitam gdje je sva ta istinitost, ta čistoća i ispravnost koju toliko često za svoju vjeru svojataju, ako je najbolje sredstvo preobraćenja strah od smrti?I doista kako nisko je pala jedna navodno ''istinita, prava i ispravna'' vjera, kada je izgradila svoj sustav stjecanja vjernika na slabosti ljudi, na našem najvećem strahu?Ona je pala na razinu despotskih režima, ako ne i niže od toga, koji su svoju vlast gradili na isti način.
No, sagledajnmo i stvarnost takvog obraćenja.Sve je više i više tipičnih ''hrvatskih bakica'' koje što su starije to više vremena provode u crkvi moleći i nadajući se da će time okajati sline grijehe, i sve to čine jer se boje smrti, koja im je sve bliža i bliža. Da ne kažem da poneki misle da si i novcem mogu kupiti spasenje i što su stariji to je količina koju daju veća, a kao što je dobro znano nijedna crkva ne odbija novac ako ne mora (toliko o nevažnosti novca, koju propovijeda).
Treba se i zapitati koliko se istinitosti krije i u tom obećanju koje novopečeni vjernici dobivaju pri svom bijegu od smrti.Jer što to obraćenje nudi? Ono nudi ''riješenje'' problema, obećaje da neće više biti straha od smrti, dakako uz cijenu prikladnu tom riješenju.Ono traži od čovijeka da preda svoju bit i samoga sebe, kako bi ga onda navodno riješilo same smrti, tj. straha od iste. No zapravo je to obećanje, ta ponuda, laž i varka, jer ostvaruje baš suprotni efekt. Ne samo da ljude ne riješi straha, nego im mogućnošću kazne poslije smrti taj strah i povećava, time stječući nad njima još veći autoritet (jer im dakako u zamjenu za njihovu slobodu nudi riješenje i tog problema). Pri tome religija (ili vjera) postaje popur lažnog liječnika koji navlači svakoga za rukav, nudeći mu skupi lijek za ''strašnu'' ''pogubnu'' bolest, ali pritom oni koje nudi svojim lijekom ni ne znaju da lijek već posjeduju, i što je još gore taj ''liječnik'' ne daje im lijek nego otrov koji izaziva ovisnost.
Stoga, obraćenje ili pak religija nije lijek za strah od smrti, ona je bijeg od istog, zapravo to i jest njena bit, ona je bijeg od stvarnosti, samoobmana kako bismo se osijećali sigurno.No čovijek ne može bježati vječno, ne može se ni njegov um samoobmanjivati vječno, a kada ga stvarnost, a sa njome i smrt (jer smrt jest dio stvarnosti) sustignu, neće više moći bježati, njegova pouzdana religija, njegov liječnik, će ga napustiti i morat će se sam sa svojom stvarnošću suočiti.I tako jedino i može nadvladati (a time i prihvatiti) stvarnost, a s njome smrt i strah od iste, tako da se s njom suoči, bez obmana i bez lažnih lijekova, samo vlastitom voljom i snagom...tada i tek tada kada to učini će čovjek zapravo moć slobodno i stvarno živjeti.
