2.3.
Najiritantnije vrsta ljudi koje čovjek može susresti su oni lijeni, koji nemaju volje steći ikakavo znanje doli ono koje su okolnostima prisiljeni steći, istovremeno prezirući sve ono ostalo na koje nisu prisiljeni.To su oni ljudi koji kada im se nudi novo znanje odmahuju glavom i kažu da je beskorisno, nepotrebno...mislim da ih ni ne trebam objašnjavat, danas ih ima na svakom uglu.Tim gori su takvi ljudi, jer je tek mali broj njih doista ograničen i nesposoban shvatiti, dok je veći dio sasvim sposoban shvatiti i razumjeti što im se govori i čemu ih se poučava.No ne odbija me od tih ljudi njihovo neznanje, ni lijenost (jer je svatko katkad lijen i bezvoljan zananjem), nego njihov prezir prema mogućnosti da znaju.Ima toliko ljudi koji bi dali sve samo kad bi mogli steći znanje kakvo se ovim nudi svaki dan, a ovi pak to znanje preziru i odbacuju.Dakako da ga oni samo odbijaju i preziru opet ne bih imao prigovora, no oni i druge uvjeravaju kako postoji takvo nešto kao beskorisno znanje, ili još gore, suvišno znanje! A onda kada netko drugi iz tog ''beskorisnog'' ili ''suvišnosg'' stekne korist, hvalu ili slavu, oni se žale kako im nije omogućeno ili dobro ponuđeno.
Ipak među ovim ljudima postoji još gora skupina, skupina koja mi se gadi iz dubine moga bića, od koje mi se želudac preokreće a krv mi uzavrije, a to su oni koji istina preziru znanje i odbijaju kad im se ono ponudi, i koji, kao da to nije dovoljno, se još bahate u svom neznanju i prave se boljima nego itko drugi...od takvih mi se doista povraća.Srećom ih izbjegavam kad god mogu, jer to je ionako jedino što se sa takvim i može.
5.3.
Osmislio sam, više iz igre i zabave, negoli iz ozbiljnog razmišljanja te bez nekog posebnog ili intelektualnog cilja, jedno pitanje. Pitanje je teoretsko i namjenjeno ultra desničarima i onima koji se tako nazivaju. Naime, da bi se spalo u tu kategoriju treba se zadovoljavati neke opće poznate značajke te kategorije, no navest ću ih ovdje, za svaki slučaj.Dakle treba se: uzdizati vlastiti narod i kulturu iznad svega, treba se uz to biti ksenofob i rasist.Ne škodi, bar u našoj regiji biti „veliki" vjernik.A sad na pitanje koje sam osmislio.Ono je kako sam rekao teoretsko, a namjena mu je samo da natjera onog kojem e namjenjeno da bira između jednog od svojih stavova. No, da bude jasno o čemu govorim, evo mog pitanja: „Bi li rađe da su u budućnosti skoro svi Hrvati crni, ali su Hrvati po svamu ostalom, ili bi rađe da nisu Hrvati i da svoje kulture, povijesti i jezika ne poznaju, ali su bijeli?
Ovdje će svatko tko nije rasist uvidjeti pravi, tj poželjan, pozitivan odgovor.No za rasiste, koji se često, gotovo uvijek kriju u redovima desnice, je odgovor malo teže naći.No kako rekoh, ovo je teoretsko pitanje, i na sreću naše desnice, neće se nitko naći pred ovom dilemom u stvarnosti.
9.3
''Slab si! Ništavan! Bespomoćan! Ali ja ću ti pomoći...Pokori mi se!'' To je govor svih religija, svih vjerskih vođa, svih despota koji žele vlast nad čovjekom. Nekad je to bijesan urlik, nekad miran govor, nekad zlobe puna prijetnja, a nekad tek tihi šapat na uho, no poruka je uvijek ista: zahtjev za pokornošću, iza koje se krije želja za moći onoga koji postavlja taj zahtjev.Jer doista, uvjeravajući čovjeka da je ništavan i slab ga se uvjerava i da su mu njegovi despoti i orobitelji njegova duha i uma nužni.Tim bolje za orobitelje ako čovjek jest u tom trenu slab, neće ga ni trebat uvjeravat, samo će mu o pomoći lagat.I tako uvjere čovjeka da on ne može bez njih, da su mu potrebni, da će bez njih propasti, štoviše da će ga nevolja spopasti.Ali nije tako!Čovjek bez njih može itekako! I oni (despoti i vjerski vođe) to znaju, ali čovjek ne zna, ili bolje, nije svijestan, i zato ga što prije stavljaju u svoje okove, da svoju neovisnost ne otkrije.Jer on je zapravo njima nužan, da se na njegovoj slabosti i strahu hrane, da stječu moć i na kraju krajeva i novac da u džepove stave.Jer zna svatko tko nad drugim vladati želi, da njegova vlast o onom nad kim vlada zavisi, samo u slučaju religija i despotizma se ''vladanima'' osljepljuje razum i truje duh lažima o njima samima.
11.3.
Zamislio sam ovo kao govor skupini ljudi, pa se nadam da mi to opravdava način kako ću to napisati.
„Evo, da vam kažem što sam naumio. Za ono što ću vam govoriti, potrebna mi je vaša suradnja, potrebno mi je da kada vam kažem da si nešto zamislite da si to zamislite. Može?
Vljda može.Dakle, čuo sam, od nekolicine ljudi, možda je netko od vas to rekao, možda se netko od vas sa time slaže, da vaša moralnost zavisi isključivo o tome što vjerujete u Boga, ili pak isključivo o tome što Bog postoji, ili pak u, meni najsmješnijim primjerima, isključivo o tome što ste kršćani. A sada ću vam pokazati da je takva tvrdnja kriva, nekad potpuno nekad skoro pa potpuno, ali je kriva. A za to ću rabiti mali misaoni pokus za koji mi, kako sam vam rekao, treba vaša suradnja.
Pretpostavit ću da ste većinom ovdje kršćani.Sada, molim vas zamislite si, i tu kreće naš mali misaoni pokus, da postanete, primjerice, pripadnici islama, vjere o kojoj većina zna ponešto a neki i ponešto više. Biste li, sad kad ste teoretski muslimani, najednom postali potpuno drugačije osobe? Biste li odjednom počeli ubijati, terorizirati one koji nisu kao vi? Biste li najednom počeli ponižavati žene i biste li se vi, „muslimanke", najednom počele pokoravati muževima i dopuštati da vas tretiraju kao stoku? Uvjeren sam, i mislim da će se većina vas složiti, da ne biste ništa od toga činili. Istina, vjerojatno ne biste jeli svinjetnu, molili biste se drugačije i češće, a oni od vas koji bi i zašli u ekstreme su isti oni koji su im i sada skloni.
A sada, napravite jedan korak dalje, i zamislite si da ste postali hinduisti. Znam, drzak sam što tražim od vas da si zamislite kako štujete nešto što je tako očito nelogično. Više bogova!? I to svakakvih oblika i osobina!? No ipak, potrudite se. Ako ste si uspjeli zamisliti takvo što, opet vas pitam, biste li se promijenili? Biste li se počeli djeliti na kaste? Biste li počeli omalovažavati žene? Ili ne. Opet smatram da se ne biste promijenili. Oni od vas koji su skloni ekstremima će im biti skloni u svakom slučaju.
Evo, da odemo korak dalje, zamislite si da ste budisti. Znam, teško si je zamisliti nešto o čemu se ne zna mnogo. Možda vam treba smjernica? U budizmu nema božanstva.I opet, znam, tražim jako puno od vas, kad vas tražim da si zamislite takvo što. No ipak potrudite se, i recite mi biste li sada, najednom, kada nema božanstva, nego samo nekih ljudskih pisanih pravila, postali neljudsko nemoralni stvorovi? Ne biste! I znate da ne biste! Ne bih vam to trebao ni ponavljati!
A sad, zadnji korak, ni ne očekujem da ćete si ovakvu strahotu zamisliti, ni ne očekujem da ćete mi ovakvu drskost oprostiti, ali zamislite si da postanete ateisti! Moram li vas pitati što bi bilo? Bi li se svaki vaš moralni oslonac urušio? Mora da bi, kad su tako mnogi uvjereni u to...a opet mnogi su uvjereni da samo kao kršćani mogu biti moralni, a niste li i sami uvidjeli da to ne mora biti točno? Možda su i po ovom pitanju u krivu....
14.3
Ljubav i strah. Ima toliko izreka o njima, ima toliko misli, zasebnih o svakoj i onih koje ih stapaju. Već sam prije bio zaključio da su to pokretačke sile ljudskoga bića, a strah je možda i pokretačka sila svih bića. Takva im uloga daje veliku moć nad ljudima, ali daje još veću moć nad ljudima onome koji njima upravlja, tj onome koji ih u čovjeku/ljudima uzrokuje. Ipak da razriješim jedan problem, dok ga još imam na umu. Ljubav i strah su poput braće, stalno se nadmeću, i nerijetko ih se i sa strane uspoređuje i nadmeće.Ipak, u domeni onoga što čovjekom više upravlja, onoga čime se čovjekom može bolje upravljati, neupitno pobjeđuje strah. Tu ne mogu izbjeći da citiram Machiavellija: „Bolje je da te se boje, negoli da te vole, ako već ne može oboje".
Evo nastavak, ipak ću još neko vrijeme objavljivati zajedno i ovaj i dnevnik Zaljubljene budale.Svakako pozivam sve koji čitaju ovaj da pročitaju i Dnevnik zaljubljene budale.
