1.12. 21:30
Znam se ponekad samo sjesti postrance na radijator i promatrati svoj razred. Osobito to volim činiti pred važan test. Koliko raznolikosti tada ima! Jedni zalud ponavljaju sa papira stvari koje ionako ne znaju, drugi se deru i histeriziraju, treći se ispituju na brzinu.Neki pak odustanu od svega pri tome bacajući bilježnice i knjige, neki zalud viču da treba odgoditi test, a neki samo sjede za svojim stolom, buljeći u prazno, možda iz očaja, možda jer su prihvatili da nemaju pojma, a možda, samo možda jer zbilja znaju.I tako to izgleda prije nekog važnog testa, a kako zvuči...da bi čovjek razumio tu količinu zvukova, histeričnog deranja, izjava, tihog ispitivanja, i općenite napetosti u glasu svakog pojedinca morao bi biti tamo.
2.12. 22:20
Pitam se, ima li Bog ljudski moral? Koliko god to pitanje bedasto zvučalo, bitno je.Jer ukoliko neko biće nema naš pojam morala ni naše mjerilo za isti ne možemo ga zbilja držati odgovornim za zlo. Ili bolje rečeno ne možemo ga zvati zlim.A ukoliko pak ima ljudski moral, onda takvo biće možemo, ukoliko ono čini zlo, smatrati odgovornim za to i krivim.
Pitam se pri tome, kako može jedno biće koje je oduvijek i zauvijek, nadmoćno i svevišnje imati isti moral kao neko malo i obično biće poput čovjeka? A opet teolozi i razni drugi će neupitno ustvrditi da ima isti moral. No to je pomalo kao ustvrditi da kralj ima isti moral kao seljak ili dviljak.Teoretski ima, ali u praksi svi znamo da nema. Kralj će bez susprezanja poslati tisuće ljudi u smrt, no sam će se možda smatrati moralnim jer ne bi sam naudio ijednom čovjeku.Dok pak seljak ili divljak ne bi mogao tisuće poslati u smrt, ali bi radi vlastite egzistencije ubio, ako bi bio primoran, jer si ne može (zbog egzistencijelnih uvjeta) priuštiti neki viši moral.
3.12. 20:10
Pretpostavimo da Bog ima ljudski moral.To odmah izbacuje bilo kakvog desitičkog boga iz igre, jer takav bog, koji je udaljen i ne mari za ljude, koji je tu tek kao objašnjenje (pokretač) nastanka svijeta, je nužno (kao promatrač koji ne djeluje) moralno neutralan, i na kraju krajeva nitko za istog ni ne tvrdi da ima ljudski moral. Pa stoga za analizu preostaju svi ''ljudski'' bogovi, konkretno oni kojima se pridaju ljudska moralna načela (ili pak čija se moralna načela pridaju nama ljudima) i za koje se tvrdi da djeluju svakodnevno.Pri tome se namjeravam baviti najbližim i danas najčešćim primjerom a to je vrsta Boga kakvog opisuju tri glavne monoteističke religije.. Krenimo od samog početka. Tvrdi se da je takav Bog sve stvorio i da je sve točno po njegovom naumu, stoga, ako je uistinu tako, moramo se zapitati o prirodi i moralu jednog Boga koji stvori svijet u kojem praktički skoro svako složenije živo biće mora ubiti drugo živo biće kako bi se prehranilo i time preživjelo.Kakav to dobar Bog stvara taj svijet koji se temelji na ubijanju, i pri tome čak i opremi svako biće za mučenje i ubijanje drugih bića?Jer ako je i dobar i svemoguć, mogao je naći drugog načina, pa stoga u ovom slučaju preostaje izbor ili nije dobar, ili je dobar, ali nije svemoguć pa je pri stvaranju bio ograničen zakonima jačima od sebe, ili se pak mora odustati od teze da je sve stvorio i da je sve po njegovom naumu, a time to već više nije Bog neke od triju monoteističkih religija.Potom postoji i pitanje, tj. ono se nameće, ako, kako vjernici tvrde, samo Bog je oduvijek, a sve ostalo iz ili po njemu, onda je i zlo iz ili po njemu nastalo, ili pak iz nečega što je po njemu nastalo. Ali ako je Bog sveznajuć a pri tome i dobar, kako je mogao takvo što dopustiti? Opet se mora birati je li dobar ali je bio nemoćan to spriječiti, ili pak nije dobar pa je to dopustio.I na kraju, jedno pitanje, točnije Epikurovo pitanje, koje ću citirati:
''Ako je Bog voljan da spriječi zlo, ali nije sposoban onda On nije svemoguć.Ako je sposoban, ali nije voljan onda je On zlonamjeran.Ako je i sposoban i voljan odakle onda dolazi zlo?Ako On nije ni sposoban ni voljan zašto Ga onda zvati Bog?''
Na to pitanje, ma koliko god ga postavljao još nisam dobio suvisao odgovor, a da pri tome ne sadrži neku formu izjave:''Ne znam, ali vjerujem, stoga je to istinito.''
Sad postoji i jedan, prividno, dobar argument za Božje ne djelovanje po pitanju zla, a to je kršenje ljudske slobodne volje. Dakako taj argument stoji ako izuzmemo misao da je ne djelovanje i ne spriječavanje zla kada se ono može spriječiti, isto kao i sudjelovanje ili odobravanje istog. No, taj argument ne pada samo na toj razini, ako ga se bolje sagleda, lako se ruši i na sljedećem primjeru. Pretpostavimo da dva nasilnika napadnu ženu i sina, jedan mlati sina na smrt, a drugi siluje ženu i nitko ne može pomoći. Bog bi to, kao svemoćno stvorenje mogao spriječiti, ali neće jer bi prekršio slobodnu volju ove dvojice nasilnika. Stavimo sad na dvije situacije: Bog ništa ne čini, ne krši volje dvojice nasilnika, ali njih dvojica krše volje svojih žrtvi (dakle nečije je slobodna volja prekršena) i još će k tome obojica biti poslije smrti kažnjeni (možda čak i vječnom mukom), ili pak Bog spriječava zločin, krši volju ove dvojice, spašava njihove žrtve i njih spašava od kazne kojom bi ih poslij smrti kaznio. Mislim da dobrom biću, koje je pri tome i pametnije od mene, ne bi trebalo puno da to dokući i po tome djeluje.Postoji jedan još jadniji argument a to je onaj da su zlo i patnja tek kušnja i način na koji Bog ispituje sebi vjerne, ili kojim dovodi nove ljude k sebi.I taj neizbježno propada, jer sveznajuće biće ne treba ispitivati tuđu vjeru u sebe, dobro biće je ne bi ispitivalo mučenjem i dopuštanjem zla i patnje, a pošteno i istinoljubivo ne bi ljude k sebi dovodilo preko patnje nego preko otkrivanja istine.
Eto, svakome na razmišljanje, je li Bog dobar ili nije.
