Setala sam kroz park i odlucila sam da svratim do Mone, nadam se da je kod kuce.
Znam od prilike gde je zivela.. Nadam se da jos uvek tu zivi. Velika kuca sa ogromnim dvoristem, ulicu dalje od bake i deke.

Stojim ispred njene kuce i u tom trenutku izlazi prelepa,visoka, brineta, kosa joj pada sve do zanjice, u srnim izcepanim farnerkama i kariranoj kosulji. Da to je Mona..

"Caoo, Mona!"
Pogledala me je blago telecim pogledon, u fazonu da li se poznajemo "Cao?" odgovorila mi je.
"Zar me se ne secas" opet ja,
-"Ne" odmahnula je rukom. "Pa to sam ja Mimi" shvatila je i razvukla osmeh od uveta to uveta.
 

Mona P.O.V.
Iz prva sam mislila kakva je ovo ludaca sto mi se javlja, ali bila je veoma zgodna i bujna, A kada mi je rekla svoje ime odmah sam je se setila, Mimi i ja se nismo videle sest godina. Izmamila mi je osmeh na lice i potrcale smo jena drugoj u zagrljaj...
"Pa gde si ti nama te 100 godina" razbila sam tisinu i grljenje
-"Pa tu sam, Keti i ja smo odlucile da vas posetimo malo"

Mimi P.O.V.
Nas dve smo pricale jos neko vreme ispred njene kuce, a zatim smo usle u nutra nastavile da se drudjimi

Ovaj deo je malo kraci, nadam se da vam se svidja..

IznenadjenjeDonde viven las historias. Descúbrelo ahora