Prijestolje krvi

Izgubljeni zbog prošlosti

Alina
☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎

" A što ako to ne učinim? "

Jedva da je progovorila. Pritisak hladnog metala o njezim vrat nije popuštao. Osjetila je kako se tamna zavjesa spušta nad njezinu sobu. Vani je oblak prekrio Mjesec. Svojom prisutnošću stvorio je mrak.

" Izgubit ćeš ono što ti je najvrijednije. Sigurno imaš nekog veoma bliskog. "

Ali on nije znao da više nema što izgubiti. Svi njezini voljeni bili su mrtvi. Bez igdje ikoga osjećala se tako usamljenom. Ponekad bi pomislila da je možda zaslužila takvu sudbinu. No nije htjela da ju bilo tko žali, pogotovo ne Asher.

" Opa, to je opasna prijetnja, čak i za tebe. Sad me još više zanima što to toliko žarko želiš od mene. "

" Ma tražim samo sitnicu. Ako nisi zamijetila, oko Kraljevog vrata nalazi se jedna ogrlica. Njezin privjesak su tri vrane koje u letu tvore prsten. Tvoj zadatak je jednostavan. Trebaš samo uzeti tu ogrlicu i donjeniti mi ju. "

Pokušala je u glavi predočiti Kraljevu sliku. No svaki put kada bi je zamislila vidjela bi samo naborani ovratnik koji bi dodirivao njegov vrat. Ako je Asher u pravu, sigurno taj privjesak vrlo dobro skriva ispod odjeće.

" U pravu si, ovo je stvarno sitnica. Bit će to lako obaviti. "

" Stvarno? Učinit ćeš to? "

Osjetila je olakšanje kada je Asher odmaknuo oštricu od njezina vrata. Sada je ponovno mogla govoriti čistim i jasnim tonom.

" Jesi li ti poludio? Naravno da neću to učiniti. Nisam kradljivica. "

" Draga, ako nisi znala, ja sam tvoj šef. Dužna si slušati moje naredbe. "

Ustala je s kreveta. Nije mogla podnijeti Asherovu prisutnost. Iako je njegovo ponašanje bilo ponekad iritantno, prodaran pogled sivih očiju uvijek bi ispravio loše. U njima bi uvijek vidjela prošlost, dio slagalice koji je zauvijek izgubila.

" Prvo, ne zovi me draga. Drugo, nisam dužna slušati ničije naredbe. I treće, stvarno si loš šef. Uopće mi ne daješ plaću. "

" Ako nisi znala, darovao sam ti nešto dragocjenije od zlata i safira. Spasio sam tvoj život, draga. "

Njezin pogled zalutao je prema ugasloj mjesečini. Udahnula je tri puta i tiho ponovila u sebi: " Potpuno sam smirena. Mogu podnijeti bilo što, pa čak i Ashera. "

" Nedragi, nitko ti nije rekao da mi spasiš život. "

" Draga, malo si skrenula s teme. Vratimo se na ogrlicu. Hoćeš li ju uzeti meni za ljubav? "

" Ljubav je zadnje što bih tražila od tebe. Već sam ti rekla, neću to učiniti. "

" U redu, tvoja odluka. Onda ćeš se morati pozdraviti sa svojom sjajnom srebrnom kosom. "

Zaboli ju pomisao da izgubi kosu. Ona je bila jedino što ju je podsjećalo na obitelj i njezino kraljestvo. Kada je bila mala nikome, čak ni majci nije dozvolila da joj dotakne kosu.

" Ti me to ucjenjuješ? Radije mi onda skrati muke i oduzmi mi život. "

" Biraj, kosa ili dobro djelo. "

I opet ju je uhvatio u koštac. Alina je mrzila kada joj Asher nebi ostavio izbor. Dobro je znao koliko joj je kosa bila važna.

" U redu, pobijedio si. Ali prvo mi reci zašto ti je ta ogrlica bitna. "

Nakratko je utihnuo. Njegove sive oči bile su mutne kao da se u njima zbiva oluja nošena vjetrom. Pitala se o čemu sada razmišlja.

" Ta ogrlica pripadala je mojoj majci. Kralj ju je uzeo na taj dan kada joj je ukrao život. Možda na prvu izgleda sasvim obično, no siguran sam da je na neki način posebna. Inače ju Kralj ne bi uzeo i uvijek nosio sa sobom. "

Željela ga je zagrliti i reći mu da zna kako se osjeća. Osjećala je potrebu da ublaži njegovu patnju. No neka sila u njoj nije joj dala da to učini.

" Ashere, uvijek će postojati ta praznina kao i loše sjećanje u tebi. Možda rana zacijeli, ali ožiljak zauvijek ostane. "

Gotovo je zadrhtila kada ju je pogledao sivim očima. Osjećala je žudnju da se izgubi u njima, no stvarnost ju je održavala budnom.

" I ti si nekog izgubila? "

Vatra u njezinom srcu ponovno se je pretvorila u led. Sjećanja na djetinjstvo ponovno su se raspukla u krhotine. Više ih ni najjače ljepilo neće moći sastaviti.

" Dosta je Ashere! Spava mi se. Zato napusti moju sobu. Dogovor za ogrlicu vrijedi. "

Nije ništa odgovorio. Napustio je sobu tih i neprimjetan poput sjene. Alina je napokon mirno utonula u san bez snova.

☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎

Napokon nastavak.😃 Žao mi je što ste dugo čekali.

Što mislite, hoće li Alina uspjeti uzeti (to jest ukrasti) ogrlicu?