3 Vrane

93 9 13
                                    

Vrijeme kao da je stalo. Sve je utihnulo. Ljudi su izgledali poput lutaka u izlogu. Krvnik koji je namjeravao Alini odrubiti glavu sada je ležao na tlu. Iz leđa mu je virila metalna srebrna strijela. Iz rane, poput kružnog vala širila se lokva crvene tekućine.

Dvojica stražara krenula su lov za počiniteljem. Bio je sav u crnom, čak je imao i crnu masku. Njegovi pokreti bili su laki i elegantni zbog čega se brzo izgubio u gomili .

Alina je samo stajala. Nije joj bilo jasno što se događa. Četvorica stražara okružila su je kako ne bi pobjegla. No bilo joj je drago što Ben nije bio među njima. Nije joj trebalo još i njegovo naslađivanje.

Pokraj Aline vladao je kao i nered. Ljudi su vikali, gurali se, uglavnom bili su preplašeni. Jedna žena vikala je Alini da je vještica. Srećom nisu bili u srednjem vijeku, pa je valjda neće još i na lomači spaliti.

Krikovi ljudi postaju glasniji kada uzastopce stražari pokraj Aline počinju padati na tlo. Iz njihovih tijela također su virile srebrne strijele. Beton je manje od minute bio obojen u grimiznu crvenu.

Alina se trznula kada ju je nečija ruka uhvatila za zapešće. Prvo lagano, a zatim sve grublje dok joj ruka nije doslovno poplavila. Približavala im se nova skupina stražara. Nepoznata osoba koja je držala Alinu glasno opsuje. Pokušala se izvuči iz stiska, ali bila je preslaba. Uzrok su bili mukotrpni dani u zatvoru.

Samo nekoliko koraka dijelilo ih je od bijesne straže. Stranac iz skrivenog džepa kožne jakne izvuče eksploziv. Baci ga prema straži. Nekoliko sekundi kasnije tlo se zatrese. Trgom eksplodira zaglušujući zvuk. Sirene su počele odzvanjati dok je plamem vatre počeo gutati sve pred sobom. Kralj i obitelj odmah su bili evakuirani dok se građanstvo snalazilo kako se znalo.

Krikovi su postali sve glasniji, a vatra je sve više bjesnila. Stranac koji je uzrokovao nered trčao je sporednim ulicama, što dalje od svjetine. Protiv njezine volje, stavio je Alinu preko leđa kao da je perce. Neko vrijeme pokušala se otrgnuti, ali stranac je bio previše jak.

" Hoćeš li se više prestati otimati? "

Napokon progovori. Glas mu je zvučao više duboko nego grubo.

" Ti govoriš? Zapravo ja bih tebe trebala pitati. Što hoćeš od mene? Ovo je otmica. "

Gradske četvrti sve su se više smanjivale, a zvukovi sirena postojali su sve tiši. Tko god bio, stranac stvarno brzo trči.

" Otmica? Upravo sam ti spasio život. I to mi je hvala? "

Alina nije imala pojma tko je to. Crna maska mu je prekrivala lice. Čak je i na rukama imao crne rukavice. Već je u glavi imala odgovore na njegove riječi, no kada je primjetila srebrn znak, na njegovim leđima, kaže nešto sasvim drugo.

" 3 vrane? "

Tri vrane činile su savršen krug na crnoj jakni. Stranac je bio pomalo iznenađen na pitanju.

" Da, ime mojeg klana. "

Sada je hodao. Iza njih su se vidjele tek malene kockice trga.

" Klana? Kakvog klana? "

Ušli su u napuštenu četvrt, ponekad zvanu, Izgubljena tama. Alina je mislila da je to savršen naziv za ulicu. Ima toliko labirinta da se i tama lako izgubi u njoj.

" Stvarno si dosadna s tim pitanjima. Saznat ćeš sve na vrijeme. "

" Imam pravo da sve sad saznam. Ipak sam oteta. "

Prolaznik čudnim pogledom ošine stranca i Alinu. Nakon čega potrči prema istočnom prolazu.

" Privlačiš pozornost. "

" A ti ne. Ova crna maska ti je stvarno neukusna. A kad ćeš me dovraga spustiti dolje? "

Stranac uzdahne.

" Ideš mi tako na živce. Evo spuštam, ali ti u kojem slučaju padne na pamet bježati... "

Još je nije ni spustio do kraja kada je počela trčati. No čine se da je bio spreman. Uhvatio ju je otraga te jojje ruku stavio stavio na usta i nos. Nakon nekoliko minuta, što dokazuje da može dugo bez zraka prestala se otimati. Njezino tijelo postalo je opušteno.

" Barem ćeš sada biti tiha. "

Kaže tiho dok ju je uhvatio rukama. Zatim je nastavio hodati ulicom.

Zaustavio se ispred trošne zgrade. Izgledala je kao da nitko ne živi u njoj. Lišajevi su bili urezani u beton dok je na krovu nedostajalo nekoliko ploča. Stranc je skinuo masku razotkrivši plavu kosu do ramena i pomalo zločinački osmjeh. Zubima je skinuo lijevu rukavicu. Ruku je oslonio na zid. Trošna zgrada pretvorila se u modernu, od plavog stakla. Vrata se automatski otvore. Na njima je isto bio znak triju vrana.

Na drugom katu, u uredu zatekao je svog šefa kako čita neke papire.

" Evo šefe, obavljen zadatak. "

Spusti pogled na Alinu. Lice mu se namrštilo.

" Dobro, sam ti ja rekao da joj ne smije pasti ni vlas s glave. A ti si je doveo mrtvu. "

" Nije mrtva. Samo spava. "

Prijestolje krviDonde viven las historias. Descúbrelo ahora