Prijestolje krvi

Krv i pepeo

                                 Rouz
☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆

Te večeri, nebo je bilo posuto tamnim oblacima. Izgledali su nalik čistom zlu iz kojeg prodiru gromoglasna šaputanja. Rouz se nadala da neće kišiti, barem dok se ne nađe pod sigurnim krovom. Ulice su bile puste. Izgledale su kao grad duhova. Sasvim neobično za južni dio Oniksa.

Vjetar je počeo zviždati donoseći sa sobom mirise morske soli i dima. Miris soli nije bio neobičan. Obalu Oniksa oplakivalo je more. No miris dima nije nešto što se moglo osjetiti svaki dan.

U daljini, krikovi i plač sve su više bili glasniji. Rouz ispred sebe opazi gusti dim. Dolazio je iz smjera malenog naselja, Morski lav koji se nalazio odmah pokraj luke.

Rouz u jednom trenutku prestane disati. Gruba bol proširi joj se tijelom. Nekoliko trenutaka samo je gledala u dim slušajući melodije tuge, očaja i boli. U Morskom lavu živjeli su njezini mlađi brat, sestra i teta. Nije ih mogla izgubiti. Oni su joj još jedino ostali od prave obitelji.

Trčala je brzo kao nikada dosada. Samo je htjela stići onamo i uvjeriti se da su dobro. Samo je htjela vidjeti Anino nasmješeno lice, čuti Leonove šale i gledati Josino namršteno lice. Kako se sve više približavala, sve je više gubila nadu.

Vatra je proždirala sve pred sobom. Ljudi su plakali, neki su samo stajali, dok su drugi spašavali živote iz plamena. Koja ironija, selo je smješteno uz vodu, a guta ga živa vatra.

Među spasiocima, Rouz je prepoznala članove klana Tri vrane, klana Strahovuk i klana Zlatni rog. U nekoj drugoj situaciji, priskočila bi im u pomoć, no ne u ovoj. Morala je pronaći obitelj. Nije postojala nijedna kuća koju nije zahvatila vatra. Bijele fasade pougljenile su, drvene grede su padale, a krovovi su propadali. 

Još samo nekoliko kuća mora proći, napraviti još nekoliko koraka i zateći će ih kako stoje zagrljeni ispred svog doma dok gledaju kako se pretvara u prah i pepeo.

Nebom se prolomi nit žarke svjetlosti. Plavetnilo eksplodira u grmljavi u trenutku kada Rouz spazi nekoć bijelu kuću nalik na snijeg u plamenovima. Mogla je osjetiti njihovu toplinu. Koža joj se naježi kada nedaleko od plamteće kuće ugleda tri sjene. Bila je sasvim sigurna da su to oni.

Potrčala je prema njima, no nesto nije bilo u redu. To nisu bili oni, shvati. Ispred nje, stajali su zagrljeni muškarac i žene dok je između njih bilo maleno dijete. To znači da je njezina obitelj još uvijek u kući. Moram ih spasiti. Ponavljala je u sebi riječi dok je pokušavala ući unutra.

Prednja vrata bila su plamenu jao i cijela kuća. Stakla na prozorima popucala su. Vatra se uvukla posvuda. Jedino bočni prozor na desnoj strani, izgledao je netaknuto. On joj je bio zadnja nada.

Čak je staklo na njemu ostalo gotovo čitavo. Nazirale su se tek malene pukotine iz kojih je nastala golema praznina. Zvuk pucanja stakla razbije se o jeci kada je Rouz bacila kamen prema prozoru.

Prozor nije bio visok, pa nije bilo potrebe za penjanjem. Jednostavno se spremala za skok kada su je oko struka uhvatile nečije ruke. Pokušala se izmigoljiti iz stiska, ali bio je previše snažan.

" Što je tebi? Koračaš ravno u smrt. "

Rouz je opustila tijelo i dopustila Asheru da je odvede što dalje od plamena. Znala je da mu se ne može usprotiviti.

" Ti ne razumiješ. Oni su unutra, moja obitelj. Moram ih spasiti. "

Nešto je puklo u njoj. Suze su joj navrle iz očiju poput vodopada. Asher ju čvrsto zagrli. Znao je vrlo dobro kako je to kad ostaneš potpuno sam.

" Sh, sh. Sve će biti u redu. Recimo da su oni sada na nekom boljem mjestu. "

Kiša počinje padati. Zvuk vatre bio je tiši. Asher je još uvijek Roz držao u zagrljaju dok je ona tiho jecala.

" Nisi sama. Ti pripaš klanu 3 Vrane. A mi smo braća, obitelj. "

Nije ništa odgovorila. U njezim plavim očima plesali su plamenovi. Osjećala se slomljenom, a i izgledala je tako.

Kao da su prošli dani, a ne sati kada je kiša napokon prestala padati te vatra gorjeti. Kraljevi Psi tražili su po ruševinama preživjele. Kada bi ih pronašli, zabili bi im mač ravno u srce.

" Rouz, moramo ići. Ovdje za nas nije sigurno. "

No nije ga slušala. Samo je nijemo gledala u crni beton poprskan crvenom bojom.

Nema ni traga Alini Endel.

Kaže prvi Pas.

Pojavit će se uskoro. Nema izbora. Kralj je naredio da palimo sela i gradove sve dok se ne pojavi.

Odgoviri mu Drugi. No Rouz ih više nije slušala. Sada je znala tko je kriv. Istrgnula se iz Asherovog naručja dok ju je on gledao u čudu.

" Ti si za sve kriv. Da nisi spasio onu ubojicu, svi bi bili živi. "

Asher je razumio njezinu bol. Jednim dijelom bila je pravu. Nije to trebao učiniti. Spasiti ubojicu, ali ipak to je učinio.

" Rouz, kunem ti se klanom da ću osobno ubiti Kralja i Alinu Endel. Osvetit ću tvoju obitelj, ali kada dođe vrijeme. "

I to je stvarno mislio. Pogriješio je, spasio je vraga u tijelu anđela. A kada dođe vrijeme, ispravit će stvar.