Prijestolje krvi

Kći oštrice

Crni plašt na njezinom tijelu vijorio je poput valova. Tamne sjene slijedile su svaki njezin pokret. Zimski dvorac bio je nebično tih. Jedini zvuk stvarale su oštrice zatuknute o njezin pojas.

Ovaj put Alina nije zastala kad bi ugledala neki kip ili sliku koja visi na zidu. Hladnog pogleda žurila je prema Kraljevoj sobi za sastanke. Nosila je dar Kralju. Posivjelo platno umrljano crvenim točkicama klatilo se o njezin plašt. Alina se činilo kao da je sve opet normalno. Kao da je proteklih 15 dana samo sanjala. Osjećala se slobodnom iako to više nikad neće biti. Zauvijek će se skrivati od svojih progonitelja sve dok je netko ne uhvati i ne okonča njezin život. Život ubojice, život koji nije birala, već je on odabrao nju. Jedna krvava noć i život joj je pretvoren u pakao.

Jedan mislioc je rekao; nema sadašnjosti ni budućnosti, već samo prošlost koja se ponavlja.
Alinu je prošlost progonila. Danju ne bi razmišljala o njoj. Stavila bi masku na lice, štit izgrađen od tame i zla. Noć je sasvim druga priča. Mračne more prošlosti izjedaju je sve dok ne ostane bez daha. Noćna mora iz koje se ne može probuditi 11 godina.

Ispred vratiju vjećnice stajala su dvojica stražara. Iz crnih pojaseva virile su im oštrice mačeva. Srebrna značka bijele pantere isticala se na crnoj jakni. Alina zaključi da su ova dvojica članovi kraljevske gradske straže.

Kada im se dovoljno približila, oni stanu u obrambeni položaj.

" Što trebaš? "

Upita niži stražar grubim tonom.

" Zar nije očito? Tražim njegovu milost, Kralja. "

Glas joj je zvučao pomalo sladunjavo. Nadala se da će joj to povećati šanse da uđe unutra. Obično kada Kralj okupi vijeće, zahtjeva da ga se ne ometa, osim ako nešto nije vrlo važno.

" Trenutno Kralja nitko ne smije ometati. Na vrlo je bitnom zasjedanju vijeća. "

Alina se pitala što je toliko bitno da je Kralj ranom zorom okupio cijenjene članove vijeća.

" Shvaćam. Mir je potreban kod donošenja važnih odluka. "

Osmjehne se mlađem stražaru. Trodnevna brada prekrivala mu je pola lica. Izgledao je potpuno ravnodušno, no namrštio se kada je Alina prišla bliže vratima.

" Zar nisi sada rekla... "

Prekine ga usred rečenice. Prema njegovom izrazu lica, zaključi da mu se to nije svidjelo.

" Znam što sam rekla. Kralja se ne smije ometati, osim u bitnim situacijama. A imali što važnije od glave Aline Endel? "

Jednostavnim potezom skine kapuljaču plašta otkrivši pritom svoje lice. Stražari postanu nervozni kada bace pogled na zavežljaj platna. Povuku se u stranu kako bi Alina mogla ući. Dok je ulazila ona im se još jednom zajedljivo osmjehne.

Očekivala je da će vjećnica biti nešto veća. Drvene tapiserije krasile su zidove. Na njima su bile pričvršćene lubanje raznih životinja. Alina je prepoznala lubanju jelena iz koje su virili pozlačeni rogovi, kljovu divljeg vepra, čak i lubanju vuka. Kralj je obožavao lov zbog čega Alina nije bila začuđena trofejima. Najčešće je lovio šumama Draco Silvam. Alina je načula da u njima jedino živi čisto zlo. U jednoj verziji priča govorilo se da šumom hodaju bezglave duše. Naravno kao i svatko s imalo čistog razuma odbijala je vjerovati u njih.

Za velikim drvenim stolom sjedila su petorica članova vijeća. Naravno, na začelju je sjedio Kralj. Njegov stolac bio je puno veći. Prijestolje je bilo neobično oblikovano. Načinjeno od bijelih kostiju  i lubanja na vrhu. Priča se da pripadaju mrtvim kraljevima iz poraženih kraljestva. Alinu je prepalo gađenje. Sama pomisao da Kralj sjedi na kostima mrtvih kralljeva činila joj se apsurdna. Nadala se da priče nisu u pravu.

Među prvima koje je prepoznala bio je sjedokosi starac. Gusta brada pružala mu se niz lice pa sve do tunike boje pijeska. Zelene oči, preplanula put  obilježlja su stanovnika kraljestva Norway. Starac je bio knez Ignisa, Lennior Öldinski Nekoliko puta je bila u tom u gradu. Zadnji put prije godinu i pol. Kada god bi posjetila grad uvijek je bilo hladno, a snijeg je stalno padao. Zbog čega je grad prozvala imenom Snježna kugla.

Kraljestvo Norway je prvo prisegnulo Kralju na vjernost i odanost. Prihvatili su apsolutističku vladavinu dok su zauzvrat stanovnici bil pošteđeni pokolja i ropstva.

Među ostalim, Alina je prepoznala još dvojicu, kneza Hostera iz kraljestva Saccharo i kneza Riolda iz kraljestva Peloponessum.

Kraljeve crne oči gnjevno su gledale Alinu. Imala je osjećaj da će ju pretvoriti u pepeo.

" Sam lijepo rekao straži da nam nitko ne smeta. "

" Osim u bitnim situacijama. A evo jedno od nje. "

Alina gurne prema stolu ljudsku glavu. Zamrljana bijela kosa, poplavjele usnuce, blijedo lice umrljano krvlju. Modro zelene oči tupo su zurilo. Glava je bila potpuno ista kao i Alina.

" Vaše visočanstvo, predstavljam vam glavu Aline Endel, najomraženije ubojice. "

Knezovi i Kralj tupo su zurili u glavu dok se Alina zadovoljno osmjehivala. Ne možete protiv mene. Ja sam kći oštrice, nepobjediva i neslomljiva.