Strah me da te volim

7.

Tu noć troje mladih ljudi nije imalo sna. Dok je predmet misli dvije djevojke bio jedan mladić, njemu bi predmet misli trebale biti te iste dvije djevojke. Trebale bi, ali nisu. Bila je samo jedna..

***

Šta da radim? Imam li uopšte prava da mu zamjerim što mi nije rekao da ima djevojku? Nije da smo zajedno, nije da mi duguje bilo šta. Imali smo samo jedan poljubac i razgovor. Divan razgovor, još divniji poljubac..

Šta da nisam otišla po majku, da li bi mi ikad rekao? Da li bi raskinuo sa njom? Ili sa mnom? Ili bi bio sa obe uporedo?

On živi sa njom.. Ko zna koliko su dugo zajedno, da li sam ja razlog njihove svađe? Možda joj je rekao pa su se porječkali.. Možda će se vratiti njoj.. Realno, mene poznaje par dana, nju godinama. Sa mnom je podijelio par sati i poljubaca, sa njom dijeli život.

Možda je planirao brak sa njom.. Zašto bi onda ljubio mene, zašto bi se interesovao? Možda je htio još malo da se provede prije ženidbe.. Možda ju vara redovno.. Ne djeluje mi kao takav, stvarno mi je djelovao iskreno, a ja rijetko kad griješim u procjeni. Možda mi se previše svidio pa nisam vidjela jasno.. Previše je tu možda, a premalo pravih odgovora.

Šta li je mislio u trenutku kad je bio sa mnom, a ona ga čekala kući? Stvarno, kako ljudi mogu da varaju? Užasno..

Ona ga je čekala, vjerovatno spremala ručak srećna što će dočekati čovjeka kojeg voli i što će ručati zajedno, razmijeniti koju riječ, prepričati jedno drugom svoj dan..

Neću ići sutra u "Iskru", nemam ja tu šta da tražim. To zna i on, ako je imalo pametan. Ja sam samo jedna klinka koja ništa ne zna, a kući ga čeka žena njegovih godina već spremna i sposobna za život. Ići ću drugom stranom kući, trebaće mi pola sata više vremena ali nije važno.

Kako sam ga unijela u svoje misli, tako ću ga i izbaciti. Ako ništa, sad bar znam kako se ljubi.. Biću spremnija za nekog drugog, i moći ću da prećutim neke stvari.

***

Da li razmišlja o današnjem razgovoru? Gdje li uopšte spava? Nisam trebala da ga izbacim..

Svjesna sam da odavno ne funkcionišemo, ali jebote.. Dvije godine!! Zar samo tako da se raziđemo?

Možda je ovako i bolje, on ionako ne može da mi pruži sve ono što meni treba. Govorila mi je majka da pažljivo biram, prvo da vidim u kakvom je stanju pa onda da odlučim šta ću. Džaba ljubav ako para nema. Džaba strast koje nam ne manjka ako on ne može da mi obezbijedi lagodan život.

Znam da bih trebala i ja da radim, ali smatram da sam isuviše lijepa i pametna da crnčim za nekog privatnika za mizerne pare, da uništavam i ljepotu i živce.

Trebala bih da nađem nekoga da ga napravim ljubomornim, onda će shvatiti šta gubi i vratiće se..

Zašto sam uopšte toliko zapela za njega? Nije da ga volim, nije ni da ga ne volim. Privlačnost je obostrana, tako smo i počeli, kao dvije odrasle osobe kojima treba malo povremenog rasterećenja. Vremenom smo počeli da se zbližavamo na neki način, da pričamo, oboje smo bili sami pa nam je djelovalo logično da se počnemo i javno viđati.

Kako smo došli do zajedničkog života? Znam i to, ja sam htjela da pobjegnem iz one selendre, on je živio sam, i vidjela sam šansu.. Sad moram opet da se vratim u tu istu selendru iz koje sam pobjegla glavom bez obzira, e živote kurvo!

***

Kako ću da objasnim Tamari ono što je čula? Ko zna šta sad misli o meni..

Ona ne zna da je za mene za veza bila gotova i prije nego sam upoznao nju, mnogo prije. Odavno već živimo kao cimeri, među nama više ni strasti, ni razumijevanja, ni tolerancije, ni ljubavi. Sve više mislim da je nikad nije ni bilo.

Sutra kad dođe neću joj dati da ode dok ne čuje sve, od A do Š. I neću ju pustiti da ode dok mi ne pruži šansu.

Jebote, cijeli dan umjesto da razmišljam o tome kako su dvije godine pretvorile se u prah, ja razmišljam o njenim plavim očima, mekim usnama i tim predivnim uvojcima.. Tako želim da umrsim ruke u njenu kosu, da ju ljubim grubo, strastveno, da ju dodirujem svuda po tijelu. Da izludim pored nje..

I dalje ne vjerujem da je punoljetna a netaknuta.. Biću prvi koji će da dodiruje njene grudi, struk, čvrstu guzu i noge.. Biću prvi koji će da ju osjeti pod prstima, i svega mi na svijetu, poslednji! Već sad ne mogu da zamislim da ju neki dripac gleda onako kao ja, ljubi onako kao ja, i razmišlja o onome o čemu razmišljam ja, a kamoli da to i ostvari..

I onaj kreten od kojeg sam je spasao ono veče! Tek sad želim da mu polomim svaku kost u tijelu, naročito ruku kojom joj je ostavio one masnice, i da mu povadim oči kojima je onako bezobrazno ju odmjeravao. A kroz bolesnu glavu koja je bila spremna da ju siluje, da mu prosviram metak!

O čemu ja razmišljam? Prvi ja sam ju odmjeravao, prokleto je zgodna.. Ali to nije prvo što sam primijetio na njoj. Prvo što sam vidio je ta stidljivost, ta čednost.. Neko njenih godina to ne vidi i ne zna da cijeni. U moru istih ona je bila drugačija, u moru istih ona je bila nešto posebno.

Ona je upravo ono što meni treba, da ju čuvam od pokvarenih muškaraca i spasem istih.. Ja nju da spasim rđavih momaka, ona mene da vrati u život i izliječi svojim osmijehom.

Kuda će ovo da nas odvede ne znam, ali znam da ne mogu da ju pustim.. Previše mi se sviđa.. Možda se zasitim kad ju upoznam, možda je Marija u pravu, možda mi i ona dosadi nakon nekog vremena. Ali o tome ću da mislim kad do toga dođe..

Sad, sve o čemu želim da mislim su te pune usne i okus istih..

***

Jutro su dočekali budni, nenaspavani, i definitivno neraspoloženi.
Potom je svako od njih krenuo svojim putem.

Tamara je ustala, spremila se za školu moleći se u sebi da niko ne primijeti koliko je neraspoložena i otekla od plakanja.
Krenula je u školu pješice, srećna što ne pada kiša već se polako nazire sunce.
Biće ovo fin dan na kraju..

Marija je još jednom bacila pogled na prazan jednosoban stan, uzdahnula i izašla vukući za sobom veliki crni kofer.
Dvije godine su stale u jedan jebeni kofer!
Ključ je ostavila ispod otirača kako je i obećala i otišla ne okrećući se više.

Aleksandar je izašao iz kuće svog prijatelja i krenuo na posao. Pogledao je u sunce koje se probijalo iza planina i znao da će dan da se završi dobro. Pa, svakako bolje nego prethodni.
Tad mu je u misli došla Marija.. Nadam se da neće biti tu kad se vratim u stan..