Strah me da te volim

18.

Prolazili su dani, Tamara je rješavala problem po problem. Prvo je razgovarala sa šefovoma, objasnila im situaciju prije nego čuju od kolektiva. Budući da je bila izuzetno dobar i vrijedan radnik, prirasla im srcu svojom dobrotom, odlučili su da joj produže ugovor, ovaj put na neodređeno i time joj obezbijede posao i porodiljsko. Dogovorili su se da radi dokle god bude mogla, poslije će otvoriti bolovanje. Riječima nije znala da se zahvali, pa je počela da plače.

Kad je to riješila, bacila se u potragu za stanom. Trebao joj je mali stan, jeftin, ne predaleko od grada i Doma zdravlja. Trebala joj je igla u plastu sijena. Kako je bila uporna, i danonoćno tražila, tako je i našla mali jednosoban stan, sa pristojnom kirijom. Doduše, udaljen od grada, ali nije mogla da bira. Trebalo joj je sigurno više od pola sata pješke da bi došla do posla, a nešto malo manje do Doma zdravlja u kojem je išla na kontrole i gdje je bio pedijatar. Bio je to izazov, ali ko ju je šta pitao. Snaći će se. Ponovo je došla u situaciju da mora da kalkuliše svaku marku kako bi izmirila sve obaveze, živjela od plate do plate, i po mogućnosti uštedila nešto novca da ima kad se porodi. Svakako će tokom porodiljskog dobijati 70% plate, ali to neće biti dovoljno za sve što će joj trebati.

Prošlo je pet mjeseci, stomak se već dobro poznavao. Sem stomaka nije bilo promjene na njoj, gojila se jeste pomalo ali se nije vidjelo. Nosila je dječaka, veoma zahtjevnog već sad dok je bio u stomaku. Mučile su je gorušice, noću nije mogla da spava jer je mališanu svaki položaj smetao, na poslu se brzo zamarala ali je morala da radi.

Razmišljala je o tome šta će roditi, prije nego je saznala pol.
Zamisli rodim mu muško, nasljednika, san svakog muškarca.
Ili rodim djevojčicu, da ga kazni za sve grijehe pa da razmišlja da li će njoj neko raditi ono što je on meni i drugim ženama. Kao da je njega briga..
Ni jednom me nije nazvao da pita kako sam, po pitanju djeteta se ne izjašnjava. Time mi je, zapravo, sve rekao..
Neka mu bude, kajaće se, ali biće kasno.

*

Ljeto je već uveliko stiglo, sunce nije štedilo nikoga pa tako ni nju. U laganoj ljetnoj haljinici i ravnim sandalama došla je do kuće gdje su prijatelji pravili roštilj i pozvali i nju. Bili su to zajednički prijatelji nje i Aleksandra, i pitala se da li će on biti tu i kako će reagovati sad kad ju vidi.
Stigla je i smjestila se. Bila je glavna zanimacija i tema dana, što je bilo i za očekivati..

- I, kako napreduje trudnoća?

- Jako dobro, manje od dva mjeseca do kraja

- Wow, i posve si sama?

- Tako je - klimnula je glavom, a u sebi prevrnula očima. Znala je da je ljudima to čudno i da su znatiželjni ali su ju užasno nervirala ova ispitivanja.
Aleksandar je sjedio i sve ćutke posmatrao.

- Znači beba nema oca?

- Pobogu, naravno da ima. Sama sebe nisam mogla da oplodim.. - ironično je rekla već na rubu živaca

- Haha, znam to, nego.. Ne znaš ko je otac, na to sam mislio

- Ne, bila je gužva tih dana. - nezainteresovano je dodala i još više zbunila prisutne. Nije ju više zanimalo šta će da misle o njoj, ionako će svašta da pričaju, eto im sad povoda.

Aleksandar ju je posmatrao sve vrijeme, bila je prelijepa. Imala je taj sjaj u očima, odisala je nekom čudnom pozitivom, vidjelo se da je srećna žena. Ko li ju je usrećio?
Šalila se sa svima, sa stilom ih spuštala kad god bi joj uputili neprimjereno pitanje ili komentar. Nije bila ni nalik onoj koju je on znao, imao, volio, izgubio. Ovo je bila neka nova Tamara, i htio on to da prizna sebi ili ne, ova nova mu se još više sviđala. Ako je bio zadovoljan onom starom, a bio je, ova nova je bila ostvarenje svih snova. Vidjelo se da nije više djevojka već žena, iako je razlika bila samo godinu i malo jače, ona je sazrela i postala još ženstvenija, još poželjnija. Sazrela je, dobrim dijelom zbog njega. I sad, umjesto da ju on grli i bude uzrok njenog osmijeha i njene sreće, to je neko drugi.. I tek sad vidi šta je izgubio.

Ona je djelovala tako srećno i ispunjeno, a bila je sama kao prst. Bila je sama i uplašena. Nije mogla da kaže da nije srećna, bila je, na neki način. Rodiće sebi dijete, nekoga koga će cijeli život da voli i ko će da voli nju. Brinuće o njemu, naučiće ga sve što zna. Ono što ju je plašilo bilo je šta da kaže djetetu kad ju pita za tatu. Vidiš, sine, tvoj tata je jedno đubre koje me je optužilo da mu uvaljujem tuđe dijete i ne želi da čuje za tebe.
Ili - a nemaš ti, dijete, tatu. Ti si bio plod jedne greške.
Ili da ga brani, iznova i iznova da smisli novo opravdanje za njega. Pa, to će najvjerovatnije i da uradi, jer sad prije svega mora da misli na svoje dijete. Šta ona osjeća više nije važno.

Kao da je ikad i bilo..