Strah me da te volim

13.

Dan za danom je prolazio. Za njima i mjeseci. Naizgled sve je bilo normalno, ali istina je bila u potpunosti drugačija.
Sve je izgledalo mirno, ali u njima nije bilo mira. Ni u jednom, ni u drugom.

Ona bi konstantno nalazila nova opravdanja za njega i za njegovo ponašanje. On bi se konstantno vraćao na mjesto zločina i tvrdio pazar.
Ona bi noću plakala i razmišljala kako da ga vrati. Njemu bi noću postelju grijala druga žena, potpuno nebitna.

Ali jedna stvar bila im je zajednička - ni jedno od njih nije moglo da pusti ono drugo da ode. Ona se isuviše vezala za njega, a on je znao da ga sa njom čeka miran život. Znao je da je ona sve ono što jednom muškarcu treba - vrijedna, odana, puna razumijevanja. I što je najbitnije od svega - nije postavljala pitanja.

Sušta je suprotnost Mariji. Ona bi me svaki put dočekala s bombom pitanja gdje sam bio, šta sam radio, što se ne javljam. A nije imala osnova.
Tamara itekako ima osnova, ali ne pita ništa. Strah me je da ona zna šta se dešava, i da nam je kraj blizu, ali ja ne mogu da ju pustim nekom drugom. S druge strane, ovo među nama odavno nije isto, odavno ne funkcioniše. Isto kao i sa Marijom, ostala je samo navika.. I nije fer prema njoj.. Nije zaslužila da pati, niti da plače zbog mene. Nisam vrijedan njenih suza, njene brige, njene pažnje. Biće ona srećna, ali ne sa mnom. Vrijeme da se rastaje..

**

Poslao mi je poruku da ovako više ne ide. Poruku?! Nakon skoro tri godine veze?! Jebeni mamlaz!

Malena, ovako više ne ide, svjesna si toga i sama pametna si cura. Budi mi srećna. A

Zašto me ovoliko boli i zašto mi je ovoliko teško kad sam duboko u sebi znala da će do ovoga doći?
Dobro, vremenom će postati lakše. Mora, jel da? Ne može vječno da bude ovako, kad tad ću ga preboljeti.

Nije ni slutila da ga nikad neće zaboraviti. Tačnije, znala je da neće. Ali nije se baš nadala da neće prestati ni da ga voli. Dani su prolazili nekako, noći malo teže. Nakon tri mjeseca pomirila se s tim da se on neće njoj vratiti. Da je sav onaj trud i svaka njena suza bila uzalud. Znala je da je nastavio da se viđa sa onom sa kojom ju je varao.

Možda je ona ono pravo, a ja greška kao i svaka prije mene?

Još prije raskida je dobila novi posao dalje od "Iskre", pa samim tim ga više nije viđala. Nekad bi ga srela u prolazu, nekad bi ga primijetila u izlasku ali bolna istina bila je ta - on nju nije primjećivao.

Jel moguće da je tri godine zaboravio samo tako?

Što tiče njenog oporavka od njega, proces je bio spor. Isuviše spor. Nakon nekoliko mjeseci počela je da izlazi sa momcima. Pa tako, to veče izašla je sa jednim mladićem njenih godina koji je joj je sviđao. Sviđao joj se njegov stil, njegov govor, izgled.. Sve na njemu. I odlučila je da popusti, ima pravo da živi dok je još mlada. On se ionako neće vratiti, ne njoj. Večera sa tim momkom bila je prijatna, dovezao ju je ispred kuće, lagano poljubio i poželio laku noć. Uživala je u svakom trenutku, nije da nije. Ali sa svakom novom temom razgovora, poredila bi ga sa njim. Pa tako i taj poljubac za laku noć, bio je tako nježan i poželjan.. Ali nije od njega!!
Trudila se da zanemari taj prokleti glas u glavi koji ju je stalno podsjećao da Aleksandar itekako još uvijek živi u cijelom njenom biću. Trudila se da se opusti u društvu drugog muškarca, pod njegovim dodirima, trudila se da se prepusti njemu. Ali nije mogla, svaki pokret bi ju podsjećao na izdajnika, svaki poljubac niže od vrata bio joj je mučan, svaki njegov dodir njenih grudi, struka, pa čak i ovako preko odjeće bio je krajnje neprijatan i nepoželjan. I zaustavila ga je. I raskinula sa njim uz opravdanje da još nije spremna da krene dalje i da nije u redu da ga zavlači jer nije bilo ni naznake da će se to desiti u kraćem periodu.

Proklet bio! Uništio me je za sve ostale.. Skovao me je po sebi i svom kalupu i više se u druge ne uklapam.

Poslije tog momka, imala je još jednog. Viđali su se, šetali, pričali, ljubili se.. Ali dalje od toga ni milimetar. Slika Aleksandra itekako je bila prisutna u njoj i imala je osjećaj da ga vara ako se preda drugome. A imala je svo pravo ovog svijeta da to uradi, da bude srećna, da živi, da ga zaboravi. Imala je svo pravo ovog svijeta da legne s kim poželi, srećom po nju imala je i takav izgled da je mogla da bira.
Moj izbor je isti već četvrtu godinu za redom.

Što se Aleksandra tiče, njegova nazovi veza sa nebitnom djevojkom nije potrajala. To je bio samo seks, i oboje su to znali. Nakon nje bila je još jedna, sa istim epitetom kao i njena prethodnica. Bile su dvije ili tri takve žene u njegovom životu, povremene. Ali djevojku nije imao. Nakon nje nijedna nije bila vrijedna te titule. Pa ipak, nijednom ju nije nazvao, nije joj se javio. Nije ju sretao nigdje, nije se čak ni trudio da do toga dođe. Nije ju zaboravio, ali se nije ni sjećao nje tako često kao ona njega. Ni tako često, ni tako intenzivno. Ponekad bi mu došla u misli kad se vrati u prazan stan, ali to bi kratko potrajalo. Zanimacije mu svakako nije manjkalo..

Prošlo je još nekoliko mjeseci i time se navršila puna godina otkako se dvoje mladih koji su se i dalje voljeli na neke svoje načine, završili svoju priču i započeli svako svoju novu. Ni blizu onoj staroj, ali ko zna zašto je to dobro..