Jedna stara pjesma, napisana više kao pošalica samome sebi:
U kuhinji sjedim
za stolom,
u tanjur hrane gledam,
ništa ne vidim,
a misli idu glavom,
dok gutam zalogaj jedan.
Tako ja sjedim,
mislim,
meso na vilicu nabadam,
u usta stavljam, gutam.
Al sad mislit
mi se više ne da,
u glavu mi je ušla
neka depresija, neugoda.
Od čega, ne znam.
Možda od nje, ljubljene.
Možda zbog loše probave.
Možda zbog života mog
jadnog, deprimiranog.
Sa ručkom sam sad gotov.
I zagledam se u čašu.
I vidim praznu čašu.
I vidim, utom času,
riješenje problema,
i krenem prema svom spasu.
U frižideru je moj spas bio,
pa sam ga otvorio,
na dno pogledao, no tamo ga nisam našao.
Jer na dnu je bilo, rakije, votke i maraskina,
ali ništa, ni kaplje, finoga vina.
Frižider sam zatvorio, van krenuo,
U šupu se zaputio.
Tamo ću naći vina.
Taman sam vrata otvorio,
i shvatio, vani je hladno, zima.
Eh ne neću danas pit vina.
Nazad sam krenuo,
u kuhinji
frižider otvorio,
pića(rakije) si uzeo,
u praznu čašu nalio,
tek malo (možda i više)
napunio, i ispio.
Sad se zagrijo.
Sad sam za izlaz
spreman bio,
izašo bih,
i vina pio,
al za danas je bilo dosta,
idem se leći,
ne zbog pića,
nego jer mi je budnosti dosta.
I tako sam ja legao,
i dugo još, nisam spavao,
al toplo mi je i ugodno bilo,
piće toplinom, tugu je valjda ispilo.
A onda sam zaspao,
i nju, i život svoj jadni,
i lošu probavu sanjao.
Ubrzo sam se probudio,
i ubrzo požalio,
što nisam vina još pio,
još se omamio,
dulje bih u snu ostao,
manje bih se u budnosti
mučio.
- dijelom za P., dijelom za mene
YOU ARE READING
Pjesme sve i svakakve
PoetryPrvi dio zbirke raznolikih pjesama boljih i gorih, u nadi da je više boljih, posluženih za čitanje svakome tko je voljan. Kritike, mišljenja, sve je dobrodošlo, bez cenzure. Hvala!