Gleda me ona, gleda
sa svoja oka plava dva,
utrnula mi duša sva.
Na licu joj smiješak neki,
ili se možda meni samo čini?
Možda ona sreću samo hini.
No, kaže srce moje:
Nado ne gini!
Ali srce moje od muke uzdiše,
dok gledam lice njeno,
svom ljepotom obdareno,
Kosom njenom dugom,
uokvireno.
Kako bih je samo zagrlio
da smirim muke srca svog,
da nema više plača gorkog,
da nema više dana tužnog,
ni dana kišnog i ružnog.....
Gleda me ona, gleda,
ledena, mirna pogleda,
Koji drugačiji nikad neće ni biti,
sve dok ne prestanem
ovu njenu sliku gledati.
-za M.
YOU ARE READING
Pjesme sve i svakakve
PoetryPrvi dio zbirke raznolikih pjesama boljih i gorih, u nadi da je više boljih, posluženih za čitanje svakome tko je voljan. Kritike, mišljenja, sve je dobrodošlo, bez cenzure. Hvala!
