42. pjesma (Pjesme 2, 2013. godina)

140 23 10
                                    

Kako je lijepo, kad u prirodi možeš sjesti,

Znajući, da nikog poznatog nećeš sresti.

I tada se možeš opustit,

Od stvarnosti i svih normi se otpustiti.

I uz ptica divan pjev,

Zaboravit svakodnevnu tugu i gnjev,

I uživati u miru svom, novostečenom,

I u svijetu oko tebe mirnom,

A možeš čak i napisat pjesmu o svemu tom.



Pjesme sve i svakakveWhere stories live. Discover now