Ljepota mog grijeha

10

Malo pred svitanje sam se ustao da obavim trening i usmjerim se ka poslu jer u Magacinu moram sve prekontrolisati. Izasao sam iz sobe i zatekao otvorena balkonska vrata siguran da Maria nije ostavila otvorena polako pridjem te ugledam Auroru.Plakala je i gledala sliku mog brata pokrivena tankim cebencetom.

Nisam spreman da bilo koga tjesim. Volio sam Markosa ali ma koliko hteo da nije tako jeste... odaljio sam se od svih i u paklu sam naucio biti sam odviknut od porodice. Markos jeste moj brat, ali Lukas i Uros su mi blizi od njega... Kada sam umirao, oni su bili oko mene. Kada sam se oporavljao, jedva hodao nemocan da sam podignem kasiku oni su me hranili, nosili i ujedno kontrolisali ceo moj posao. Osvetio sam ga, osjecam se duzan prema njemu i zato sam tu za dijete i njegovu zenu ali ne patim kako bi jedan brat trebao da pati.

-"Uredu je plakati"

Brzo kazem kada me primjeti i napravi se da je dobro.

-" Nedostaje ti, volis ga i ta praznina u srcu ce ostati dugo"

-" Koliko dugo?"

-" zauvijek... prva ljubav se nikada ne zaboravlja"

《 AURORINA PERSPEKTIVA》

Podigla sam pogled ka njemu i na tren  zaboravila bol i strah u tijelu koji mi ne dozvoljava da pronadjem mir. Ovaj covjek svojim pogledom donosi mir i nemir... Njegovo prisustvo me plasi, ali... Osjecam se sigurno pored njega kog nikada nisam uspjela u potpunosti zaboraviti, a samo jedan susret je bio dovoljan za to.

-"da u to sam sigurna"

Rekla sam tiho sklupcavajuci se u cebence kada osjetim toplu ruku na svom obrazu. Gotovo da me jeza prodje cijelim tijelom...

-" Hladna si Aurora, utopli se u svoj krevet. Maria ce ti donijeti caj. Moras da brines o vama. Kad se beba rodi, lakse ces podnositi ovu bol."

Boljelo je, vraski je boljelo znati da nece biti tu da vidi nase dijete iako nije bilo u planu. Da smo se rastali u svadji jedno od drugog. Markos i ja... mjesecima nismo bili u dobrim odnosima, mjesecima smo se svadjali i planirali razvod braka jer nam ne ide... voljela sam ga ali vise prijateljski, samo sada me plasi kako cu biti majka djetetu, da li cu uspjeti. Mozda sam pretjerivala u rijecima sa njim ali bila sam u pravu za sve. Kockao je i navukao se na to i ma koliko ga tjerala da se lijeci nije pristao. Govorila sam mu da su ti ljudi opasni ali sve je bilo uzalud.

-" Hocu, hvala sto si me saslusao"

-" voljeo bih da citam misli pa da te zaista saslusam... Ne pricaj sve sebi, otvori mi se i bice lakse Aurora. Mozda ne djelujem kao normalan lik ali znam da bi ti pomoglo da sve emocije izbacis iz sebe"

-" Hladno je, idem ja"

Ustala sam i stala nasprem njega proskenirajuci mu oci. Nemirne tamne oci...

-" Ne volim kakvim me ocima gledas."

Nije dao reakciju na moje rijeci no svakako nastavim.

-" Nikada ne bih naskodila malom bicu u svom stomaku. Borila bih se za njega sama, da je Markos ziv mozda se ne bi razveli vec mucno pokusali opet zbog trudnoce ali svakako borila bih se za njega sama..  Beba je moja"

-" razveli?"

Upitno me pogleda ali ne kazem nista vec samo prodjem u svoju sobu.  Markos i ja vec dugo nismo  funkcionisali zbog kocke, dugova i njegove sklonosti  ka picu.  Nisam nikome pricala koliko je tezak period od godinu dana usledio, ali nadala sam se da ce se vratiti na staro. Da ce ponovo biti onaj sjajan muz sa kojim sam bila srecna i zaljubljena no dozivjela sam lose stvari od njega, a beba u stomaku nije nastala jer sam to htela vec jer je on pijan upotrebio musku snagu i naterao me na to.

Martin ima preziran pogled ka meni zbog moje reakcije na pozitivan test... ali nikada ne bih ocistila plod. Plasi me majcinstvo, ubija me griza savjest zbog Markosa iako znam da ne bi trebalo. Mozda sam trebala da prekinem sve odmah, kazem nasim roditeljima i nateram ga na lijecenje ali nisam i zato se osjecam krivom.