Hladno jesensko jutro se lagano budilo . Lišće je u svojim najljepšim bojama plesalo na vjetru .
Na željezničkoj stanici nekoliko putnika još uvjek pospani su čekali voz i grlili sami sebe jer je vjetar ledio sve do kostiju. Medju njima najmladji putnik , mlada djevojka i svi pogledi su se zaustavljali na njoj . Ovako rano sigurno nije išla na posao a ni na godišnji odmor jer nije bilo vrijeme praznika . Oborila je pogled i sakrila lice u kragnu od jakne . Tapkala je u mjestu i u mislima pjevala stihove neke balade koja joj izmami suze . Stegnu pesnice u džepovima i komad papira . Nedovršeno pismo ...
Sjećanja su je lagano lomila i kao na tren da osjeti njegove dodire i lagano zadrhta . A misli i dalje nisu mirovale ni odustajale da je sjećaju na svaki tren na svako mjesto gdje je bila s njim.
Primjeti na pogledima da su je gledali začudjeno pa u mislima izgrdi samu sebe i obrisa suze. Čvrsto stegnu prste jedne ruke oko kiša od torbe koju je imala preko ramena , dok je druga ruka nastavila da gužva papir u džepu.
Vrijeme će učiniti svoje ponovi samoj sebi tiho u njedra i zaustavi ruku na lijevoj strani . A prsa kao da su odbijala njenu ruku , osjeti bol i opet je uhvati tuga . Teško je i velika borba je ispred nje ali nikad ni u snu nije mogla da zamisli a još manje da nasluti kako je kad izdaja i prevara zasjene ljubav . Ona je silno voljela i ako su je pokušali da ubijede da je to samo faza tinedžerskih dana kojima će se u nekim zrelim godinama smijati ili će se stiditi da prizna koliko je bila glupa i sve prihvatila zdravo za gotovo.
Pustila je nekoliko vagona crvenog voza da prodju i kad su se potpuno zaustavili udje u posljednji tražeći prazan kupe. Kao da je osjetila njegovu blizinu zastade na tren i baci pogled na parkirano taksi vozilo . Izgrdi samu sebe što sebi otežava odlazak i žurno se smjesti na mjesto do vrata što dalje od prozora. Opet joj misli nisu mirovale i kad se voz pokrenu ona shvati da je sjedila u suprotnom smjeru vožnje i brzo se prebaci na drugu stranu.
Ruka kao da je bila tonama teška udari od sic i on dade znak vozaču da krenu . Nije imao pravo da je zaustavi kad joj nije mogao pružiti ništa više od bola i patnje . Ko zna možda je ovako bolje za oboje . Ako ga bude mrzila lakše će prebolit i olakšat i njemu i sebi. Imao je namjeru da joj prizna i da objasni da nije sve onako kako je izgledalo i kako je shvatila ...ali je odustao u posljednjem trenu . Ko zna možda će vremenom sve doći na svoje pomislio je i prepustio sudbini da ih opet iznenadi jer kako vrijeme bude prolazilo možda više neće se ni sjećati jedno drugog...
